Španjolska predvodi evropski pritisak: više zemalja pozvalo Izrael da zaustavi širenje naselja na Zapadnoj obali
Španjolska vlada premijera Pedra Sáncheza već duže vrijeme vodi oštru politiku prema izraelskoj politici naselja na okupiranoj Zapadnoj obali.
Posljednjih dana (22. maja 2026.) Italija, Francuska, Velika Britanija i Njemačka izdale su zajedničku izjavu u kojoj pozivaju Izrael da odmah zaustavi širenje naselja, osigura odgovornost za nasilje doseljenika i poštuje međunarodno pravo.
Ova izjava dolazi nakon više sličnih poziva Španije, koja je ranije predlagala i suspenziju Sporazuma o pridruživanju između EU i Izraela zbog, kako navode, kršenja međunarodnog prava.
U viralnim objavama na društvenim mrežama ovaj potez predstavljen je kao masovna podrška Sanchezu, uz tvrdnju da ga čak 95% ljudi smatra „kičmom Evrope“. Međutim, radi se o uobičajenoj diplomatskoj praksi više zapadnih zemalja koje redovno osuđuju ilegalna naselja, a ne o novom istorijskom zaokretu čitave Evrope.
Sanchezova vlada je među najglasnijim kritičarima izraelske politike u Evropi, što joj donosi i velike pohvale i oštre kritike.
Bugarska pobijedila na Eurosongu 2026, Izrael drugi – društvene mreže eksplodirale od kontroverzi
Bugarska je sinoć u Beču osvojila svoju prvu pobjedu na Eurosongu. Pjevačica Dara trijumfovala je sa energičnom pesmom “Bangaranga” osvojivši ukupno 516 bodova.
Izrael je završio na drugom mjestu sa 343 boda (Noam Bettan – “Michelle”), što je izazvalo ogromne podjele na društvenim mrežama. Dok jedni slave istorijski uspjeh Bugarske, drugi tvrde da je Izrael “pokraden” i da je trebao pobijediti.
Takmičenje je bilo jedno od najkontroverznijih u istoriji – pet zemalja (Španija, Irska, Holandija, Island i Slovenija) bojkotovalo je Eurosong zbog učešća Izraela. Tokom nastupa izraelskog predstavnika u dvorani se čulo glasno bučkanje, a tokom glasanja i nakon rezultata na mrežama su se lomila koplja između onih koji slave Bugarsku i onih koji optužuju organizatore za manipulaciju.
Bugarska je pobijedila i po ocjenama žirija i po glasovima publike, sa ubjedljivom razlikom od 173 boda u odnosu na Izrael.
Emma Stone, Joaquin Phoenix i Mark Ruffalo među hiljadama filmskih radnika koji podržavaju bojkot izraelskih filmskih institucija
Više od 5.000 glumaca, reditelja i filmskih radnika potpisalo je otvoreno pismo kojim se obavezuju da neće sarađivati sa izraelskim filmskim festivalima, kinima i kulturnim institucijama za koje smatraju da su umiješane u sukob u Gazi.
Među najpoznatijim potpisnicima su Emma Stone, Joaquin Phoenix i Mark Ruffalo, ali i Olivia Colman, Javier Bardem, Tilda Swinton, Rooney Mara, Andrew Garfield i mnogi drugi.
Pismo pod nazivom “Film Workers for Palestine” objavljeno je u septembru 2025. godine. Potpisnici navode da bojkotuju institucije koje su, po njihovom mišljenju, “umiješane u genocid i aparthejd nad palestinskim narodom”.
Ova inicijativa izazvala je velike podjele u Holivudu. Veliki studiji poput Paramounta i Warner Bros. javno su osudili bojkot, navodeći da on šteti slobodi izražavanja i kulturnoj razmjeni. S druge strane, podršku su dobili od brojnih ljevičarskih umjetnika i aktivista koji smatraju da stoje “na pravoj strani istorije”.
Ovo je jedna od najmasovnijih akcija bojkota u holivudskoj istoriji u posljednjih nekoliko godina.
Viralna scena iz centra Beograda: onlifenserka šeta muškarca na povocu usred Knez Mihailove
U centru Beograda, na popularnoj pješačkoj ulici Knez Mihailova, zabilježena je neuobičajena i šokantna scena koja je brzo postala viralna na društvenim mrežama.
Na snimku se vidi mlada djevojka kako šeta muškarca na povocu poput psa. Žena hoda samouvjereno, dok muškarac puže na sve četiri iza nje. Cijela situacija se odigrala usred bijela dana, pred brojnim prolaznicima koji su u nevjerici snimali i komentarisali prizor.
Snimak je prvobitno objavljen na profilima poput Ekskluzive i brzo se proširio TikTokom, Instagramom i Facebookom. Mnogi građani su izrazili zgražavanje, nazivajući scenu moralnim sunovratom i provokacijom, dok su neki smatrali da je riječ o namjernom performansu ili reklami za OnlyFans sadržaj
.
Za sada nema informacija o identitetu djevojke i muškarca, niti da li je riječ o dogovorenom performansu ili nečemu drugom. Policija se za sada nije javno oglašavala povodom ovog događaja.
Nikad nije bio dobrodošao. Ali sada je zauvijek zabranjen.
Kineska vlada zvanično je blokirala OnlyFans, zatvorivši sve rupe kroz koje su korisnici pristupali platformi putem VPN-a i alternativnih načina plaćanja.
Kineski organi nazvali su OnlyFans “zapadnom bolesti” koja direktno ugrožava kulturne temelje i društvenu stabilnost nacije.
Nije to bila iznenada odluka
OnlyFans nikada nije bio zvanično dozvoljen u Kini. Ali kroz VPN i zaobilazna plaćanja, hiljade korisnika i kreatora imalo je pristup.
Nedavni potezi vlasti ciljaju upravo te zaobilaznice, kao dio šire kampanje čišćenja digitalnog prostora od onoga što Peking naziva “nemoralnim i degeneriranim zapadnim utjecajem.”
Kratko, u novembru 2024. stranica je postala dostupna bez VPN-a. Kineski korisnici su se šalili na Weibou da im vlada “otvara nova radna mjesta za nezaposlene mlade.”
Prozor se brzo zatvorio. Od 11. decembra stranica je ponovo blokirana, ovaj put bez izuzetaka.
Zapad brani, Peking zabranjuje
Dok zapadne zemlje OnlyFans brane kao slobodu izražavanja i pravo kreatora da zarade, Kina ide suprotnim smjerom.
Zabrana je dio šire strategije eliminacije svega što vlast smatra štetnom zapadnom kulturom iz kineskog digitalnog prostora. Facebook, Instagram i tisuće drugih stranica već godinama su blokirane.
Kreatori i kompanije koje rade transnacionalno trebaju očekivati sve više prepreka jer nacionalni regulatori sve češće tretiraju digitalne platforme kao produžetak kulturne politike.
Kina nije sama
OnlyFans je zabranjen i u Rusiji, Tajlandu, Dubaiju i Švedskoj. Ali nijedna od tih zemalja nije zatvorila vrata uz ovako snažnu poruku.
Jedna platforma. Dvije vizije svijeta. Nula kompromisa.
Osnovna škola u Čitluku zabranila telefone, lak na noktima i šminku
Osnovna škola fra Didaka Buntića u Čitluku donijela je stroge nove mjere koje stupaju na snagu od ponedjeljka, 4. maja 2026. godine.
Novim Kućnim redom učenicima se zabranjuje unošenje i korištenje mobilnih telefona i drugih digitalnih uređaja tokom boravka u školi. Pored toga, zabranjeno je šminkanje, farbanje kose, lakiranje noktiju, nošenje neprikladne odjeće, te unošenje energetskih i alkoholnih pića.
Iz škole navode da je cilj ove odluke da se učenicima omogući što duže da ostanu djeca, da se smanji distrakcija tokom nastave i da se unaprijedi socijalna interakcija među učenicima.
Ova odluka brzo je izazvala veliku pažnju javnosti, a reakcije roditelja su uglavnom podijeljene.
Erika Kirk: “Svako ko mrzi Izrael i jevrejski narod je zao”
Udovica ubijenog američkog konzervativnog aktiviste Charlieja Kirka, Erika Kirk, ponovo je privukla veliku pažnju javnosti oštrom izjavom o antisemitizmu.
U javnom nastupu Erika Kirk je jasno poručila da svako ko gaji mržnju prema Izraelu i jevrejskom narodu čini zlo djelo. Izjava je brzo postala viralna na društvenim mrežama, izazvavši brojne reakcije – od podrške do kritika.
Ovo nije prvi put da Erika Kirk javno staje u odbranu Izraela i jevrejskog naroda. Kao udovica Charlieja Kirka, koji je bio poznat po pro-izraelskim stavovima, nastavila je da se aktivno oglašava o ovim temama.
Praznik rada – prvomajsko slavlje na kredit: građani se zadužuju za roštilj i janje
Pred Prvi maj 2026. godine u Bosni i Hercegovini ponovo je zabilježen porast interesovanja građana za manjim kreditima i pozajmicama.
Kako pišu lokalni mediji, mnoge porodice dižu brze kredite u bankama i mikrokreditnim organizacijama kako bi obezbijedile janje, meso za roštilj, piće i ostale namirnice za tradicionalni prvomajski uranak i izlet u prirodu.
Predstavnici potrošača upozoravaju da je ovakva praksa zabrinjavajuća, jer se građani zadužuju za potrošnju koju često ne mogu lako otplatiti, naročito u uslovima visokih cijena hrane i niskih plata.
Dok jedni slave Praznik rada uz roštilj i druženje, drugi ističu ironiju da se „praznik rada“ obilježava novcem pozajmljenim na rate.
Amerikanac u majici s iranskom zastavom pretukao trojicu Jevreja u Bruklinu
U petak 25. aprila 2026. godine u njujorškoj četvrti Williamsburg (Bruklin) dogodio se antisemitski napad koji policija kvalifikuje kao zločin iz mržnje.
41-godišnji Andrzej Wnuk, Amerikanac poljskog porijekla, napao je trojicu Jevreja (starosti 48, 38 i 21 godinu) koji su nosili tradicionalnu hasidsku odjeću. Prema policijskim izvorima, Wnuk je vikao „Fucking Jews!“ dok je udarao žrtve — jednog u leđa, drugog u rame, a trećeg u glavu.
Napadač je u trenutku napada nosio crnu majicu sa istaknutom iranskom zastavom na grudima. Tri žrtve su zatražile medicinsku pomoć, a Wnuk je ubrzo uhapšen.
Policija Njujorka ga tereti za više krivičnih djela, uključujući napad iz mržnje (hate crime assault). Određena mu je kaucija od 5.000 dolara.
Incident se dogodio u blizini Throop Avenue i Gerry Street, u dijelu grada sa velikom jevrejskom zajednicom.
Stephen Miller iza trudne supruge Katie tokom evakuacije nakon pucnjave na White House Correspondents’ Dinneru
Na godišnjem White House Correspondents’ Dinneru u Washington Hiltonu 25. aprila 2026. godine došlo je do incidenta kada je naoružani napadač pokušao probiti sigurnosni perimetar i otvorio vatru.
Među evakuisanima bili su i zamjenik šefa kabineta Bijele kuće Stephen Miller i njegova trudna supruga Katie Miller, koja je u visokoj trudnoći s njihovim četvrtim djetetom.
Fotografije i video snimci koji su postali viralni prikazuju kako Stephen Miller ide iza svoje supruge, držeći je rukom dok ih agenti Tajne službe hitno izvode iz dvorane. Katie Miller izgledala je vidno uplašeno dok su ih izvodili na sigurno.
Katie Miller (34) je u januaru 2026. objavila da očekuju četvrto dijete. Par već ima troje djece.
Nakon incidenta, Katie je na Instagramu zahvalila agencijama za provođenje zakona i Tajnoj službi na brzoj reakciji.
Napadač je ubrzo savladan, a sam događaj izazvao je brojne komentare – od onih koji hvale Millera što je pomagao supruzi, do onih koji ga optužuju da ju je koristio kao „živi štit“ jer se na nekim snimcima nalazio iza nje.
Dok Beč pjeva, Ljubljana emitira Palestine. Slovenija zamijenila Eurosong programom posvećenim Gazi.
Dok 35 zemalja večeras pjeva u Beču, jedna zemlja stavlja mikrofon na stranu.
Slovenački javni emiter Televizija Slovenija potvrdio je da neće emitirati Eurosong 2026. Umjesto toga, u terminu finala emitiraće poseban program pod nazivom “Glasovi Palestine”, koji uključuje palestinski film i politička diskusija.
Zašto Slovenija bojkotira?
Slovenački emiter RTVSLO objavio je bojkot “u ime 20.000 djece koja su poginula u Gazi.”
Nije sama. Pet zemalja povuklo se s Eurosonga 2026: Island, Irska, Nizozemska, Slovenija i Španija. Ovo je najveći bojkot u historiji takmičenja od 1970. godine.
Širi pokret
Više od 1.100 umjetnika, uključujući Massive Attack, Brian Eno i Kneecap, potpisalo je otvoreno pismo kojim traže bojkot, navodeći da Rusija ostaje zabranjena od 2022. zbog invazije na Ukrajinu, dok Izrael nastupa treću godinu zaredom.
Eurosong ide dalje
EBU je odbio isključiti Izrael. Finale je 16. maja u Beču.
166 miliona gledalaca. Pet praznih stolica. I jedan program o Palestini.
Nema tenkova. Nema raketa. Samo jedan potez u pravo vrijeme.
Od 1. maja 2026. Rusija prekida tranzit kazahstanske nafte prema Njemačkoj kroz naftovod Družba. Reuters je to potvrdio pozivajući se na tri industrijska izvora.
Posljedice su konkretne. Njemačka je rafineriju PCK u Schwedtu prebacila na kazahstansku naftu još 2022. nakon što je Berlin odustao od ruske nafte. Sada se ta alternativa gasi.
Svaki deseti automobil u Berlinu i Brandenburgu puni gorivo iz te rafinerije. Kapacitet pada za 17 posto.
Postoji alternativa. Poljski operator PERN spreman je osigurati isporuke putem luke Gdanjsk. Ali svaka promjena košta. I vremena i novca.
A sve ovo dolazi u trenutku kada rat u Iranu već gura cijene nafte prema gore, a europska tržišta traže stabilnost.
Kremljin je rekao da nije upoznat s planovima. Ministarstvo energetike nije odgovorilo.
Moskva nije ispalila ni jedan metak. Ali poruka je stigla.
Magyar ne dvoji: spreman je uhititi Netanyahua ako dođe u Mađarsku
Mađarski premijer-designat Péter Magyar izjavio je u ponedjeljak da će njegova vlada zaustaviti povlačenje Mađarske iz Međunarodnog kaznenog suda (ICC) i da će poštovati obveze prema tom sudu.
„Ako je zemlja članica ICC-a i osoba za kojom taj sud traži uhićenje uđe na naš teritorij, onda ta osoba mora biti uhićena“, rekao je Magyar na konferenciji za medije u Budimpešti.
Izjava se direktno odnosi na izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, za kojim je ICC izdao nalog za uhićenje zbog optužbi za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Gazi.
Magyar je dodao da je Netanyahua pozvao na obilježavanje 70. godišnjice mađarske revolucije 1956. godine, ali je jasno stavio do znanja da bi u slučaju dolaska Netanyahu morao biti uhapšen prema pravilima ICC-a.
Podsjetimo, odlazeći premijer Viktor Orbán najavio je povlačenje Mađarske iz ICC-a i garantirao Netanyahuu da neće biti uhićen ako dođe u zemlju. Magyar sada mijenja taj kurs.
Španjolska najavljuje da neće prenositi Euroviziju 2026. zbog sudjelovanja Izraela
Španska javna televizija RTVE donijela je odluku da neće prenositi Euroviziju 2026. u Beču, ni polufinala ni finale – prvi put od 1961. godine kada je Španija počela učestvovati na takmičenju.
Odluka je donesena zbog potvrđenog učešća Izraela na ovogodišnjem izdanju Eurosonga. RTVE je još u septembru 2025. najavila da će se povući ako Izrael ostane u takmičenju, a tu poziciju su sada i zvanično potvrdili.
Ovo je eskalacija ranije odluke iz decembra 2025. kada je Španija, zajedno sa Irskom, Nizozemskom i Slovenijom, objavila da neće ni učestvovati na Euroviziji 2026. zbog rata u Gazi i stava Evropske radiodifuzne unije (EBU) da Izrael može nastupiti.
RTVE je ranije objavila i video u kojem je kontrastom prikazala prizore iz Gaze i izraelskog predstavnika, naglašavajući da mjere EBU-a smatraju nedovoljnim da sačuvaju neutralnost takmičenja.
Ovo je prvi put da jedna od „velike petorke“ (Big Five) zemalja koje najviše finansiraju Eurosong ide tako daleko – ne samo da ne učestvuje, već ni ne prenosi događaj.
DODIK ŽESTOKO NASRNUO: “SVAKO KO MIRIŠE NA USTAŠU – MOJ JE NEPRIJATELJ!”
Milorad Dodik je ovog puta otišao korak dalje.
Tokom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve ustaškog terora u Donjoj Gradini, predsjednik SNSD-a i predsjednik Republike Srpske izgovorio je veoma oštru i direktnu poruku:
„Nećemo zaboraviti, a ja neću ni oprostiti. Svako ko mi miriše na ustašu, moj je krvni i životni neprijatelj!“
Izjava je odjeknula kao bomba širom regiona. Dodik je u svom govoru ponovo optužio pokušaje revizije istorije i naglasio da Srbi nikada neće preći preko zločina počinjenih u Jasenovcu i Donjoj Gradini.
Obilježavanju je prisustvovao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, a cijeli događaj protekao je u znaku snažnog sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata.
Ovo je jedna od najradikalnijih Dodikovih izjava u posljednjih nekoliko godina i već izaziva brojne komentare i reakcije u Bosni i Hercegovini, Srbiji i regionu.
POJAVILE SE PRIČE DA MIŠO KOVAČ JEDVA ŽIVI OD 420 EVRA PENZIJE – ON SE OGLASIO
Posljednjih dana kruže medijske priče da legendarni hrvatski pjevač Mišo Kovač u Strožancu jedva spaja kraj s krajem od skromne penzije od samo 420 evra.
Tvrdilo se čak i da mu prijatelji planiraju organizovati humanitarni koncert kako bi mu finansijski pomogli.
Mišo Kovač je brzo demantovao te navode. Poručio je da živi pošteno i skromno, tačno onako kako živi i većina njegove publike.
„Živim kako živi i moja publika. Pošteno i skromno“, kratko je rekao pjevač.
Za sada nema zvanične potvrde o tačnom iznosu njegove penzije, ali glasine su brzo izazvale veliku pažnju u regionu.
Šta mislite – da li su ovakve priče tačne ili su samo medijska preuveličavanja?
KONTROVERZNA IZJAVA SRPSKOG NOVINARA: „Nema Srbina koji je navijao za BiH protiv Italije, Đoković je propali teniser“
Dragan J. Vučićević, vlasnik i glavni urednik srpskog tabloida „Informer“, ponovo je izazvao burne reakcije u regionu.
Nakon što je Novak Đoković lično prisustvovao utakmici Bosne i Hercegovine protiv Italije u Zenici i javno čestitao BiH na pobjedi, Vučićević je izjavio:
„Nema Srbina koji je navijao za Bosnu i Hercegovinu protiv Italije.“
Istom prilikom ponovio je ranije kritike na račun Đokovića, nazvavši ga „propalim teniserom“ jer, kako kaže, „otkako je počeo da pumpa ništa nije osvojio niti će“.
Đoković je na svom Instagramu objavio fotografiju Edina Džeke uz poruku „Bravo Edine, bravo BiH“, a u Zenici je dobio aplauz domaćih navijača.
Izjava Vučićevića izazvala je brojne komentare i podijeljena mišljenja širom regiona – od onih koji je podržavaju do onih koji je osuđuju kao pretjeranu i nepotrebnu.
Radi se o još jednoj u nizu kontroverznih izjava ovog novinara, koje redovno privlače pažnju javnosti.
Šta vi mislite o ovakvim komentarima – da li su oni samo lično mišljenje ili prelaze granicu?
Radnik zapalio ogromno skladište u Kaliforniji jer nije bio zadovoljan platom – šteta preko 500 miliona dolara
U šokantnom slučaju koji je potresao Ameriku, 29-godišnji radnik je navodno podmetnuo požar u velikom skladištu kompanije Kimberly-Clark u Ontariju, Kalifornija.
Požar je uništio objekat površine preko milion kvadratnih stopa, a procenjena šteta prelazi 500 miliona dolara – uglavnom zbog uništene papirne robe (toalet papir, ubrusi i slični proizvodi), dok sama zgrada vredi dodatnih preko 100 miliona.
Osumnjičeni je Kamel Abdulkarim (29) iz Hajlanda. Policija ga je uhapsila nakon što su dobili više poziva i identifikovali ga kao radnika koji je radio preko firme NFI Industries, distributera za Kimberly-Clark.
Prema izjavama tužilaštva, Abdulkarim je snimio video dok je palio palete sa robom. Na snimku se čuje kako ljutito govori: „Trebalo je samo da nas platite dovoljno da živimo. Sve što ste morali da uradite je da nam platite dovoljno za život… Eto vam vaše zalihe.“
U požaru je bilo najmanje 20 radnika, ali srećom niko nije povređen teško. Vatrogasci su se borili satima, a požar je bio toliko velik da je proglašen na šest nivoa uzbune.
Abdulkarim se sada suočava sa teškim optužbama za podmetanje požara na saveznom i državnom nivou. Ako bude osuđen, preti mu više godina zatvora.
Ovaj slučaj je brzo izazvao burne reakcije na društvenim mrežama – jedni osuđuju brutalan čin, dok drugi pitaju koliko je niska plata dovela do ovakvog očaja.
Istraga je još u toku, a tačan motiv i okolnosti se detaljno proveravaju.
Mirjana Pajković otkrila pravu zaradu na OnlyFansu: Preko 20.000 evra za samo 20 dana!
Bivša crnogorska funkcionerka Mirjana Pajković ponovo je u centru pažnje – ovog puta zbog ozbiljnog novca.
Nakon što su procurili njeni eksplicitni snimci, otvorila je profil na OnlyFansu 9. marta i brzo pokazala da se od toga može pristojno živjeti. U svježem intervjuu otvoreno je priznala koliko je zaradila:
„Za tih 20-ak dana zaradila sam više nego što je moj godišnji prihod od funkcionerske plate.“
Kad su je direktno pitali da li je riječ o preko 20.000 evra, potvrdila je: „Da, da.“ Dodala je da za one koji se time bave profesionalno to nije neka velika cifra, ali za nju je to tek početak.
Profil je najavila provokativnim snimkom iz džakuzija na kojem se čuje i muški glas. Pretplata je krenula jako – dnevno je dolazilo između 200 i 300 novih pratilaca. Ranije se pominjalo oko 8.500 evra za prvih mjesec dana sa 1.700 pretplatnika (po 5 evra mjesečno), ali brojke su očigledno nastavile da rastu.
Pajković nije krila ni najbizarnije zahtjeve. „Imala sam zahtjev da dva minuta čistim kuću. Nije bilo uslovljeno da budem gola. Neko je htio da plati 300 dolara samo da vidi kako čistim svoju kuću“, ispričala je i dodala da joj to sve djeluje sasvim normalno.
Kaže da joj se ovako konačno isplati da sama kontroliše svoj sadržaj i finansije – za razliku od politike gdje je, po njenim riječima, bilo drugačije. Najavila je i nove snimke, a već se priča da planira i sopstvenu političku stranku.
Od velikog skandala do ozbiljne zarade – Mirjana Pajković je za samo nekoliko nedjelja napravila potez koji je iznenadio cijeli region. Izgleda da tek kreće.
BiH večeras dočekuje Italiju: Zenica gori, sastavi poznati, ulog je Mundijal
Zenica, 31. mart, 20:45. Jedna utakmica. Jedan san.
Ulog koji je teže zamisliti
I BiH i Italija žele povratak na Svjetsko prvenstvo nakon 12 godina. Posljednji put obje selekcije nastupile su na Mundijalu 2014. u Brazilu. Za Italiju bi treće uzastopno propuštanje bilo katastrofa.
Pobjednik ide na SP u grupu B gdje čekaju Švicarska, Kanada i Katar.
Sastavi
Barbarez će na teren poslati: Vasilj, Dedić, Katić, Muharemović, Kolašinac, Šunjić, Hadžiahmetović, Gigović, Alajbegović, Demirović, Džeko. Tri promjene u odnosu na Wales: Hadžiahmetović, Alajbegović i Gigović umjesto Tahirovića, Memića i Bajraktarevića.
Milanović zatvorio vrata Hrvatske Vučiću: Samit otkazan, a Vučić odgovorio
Trebao je doći u maju. Neće doći.
Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović otkazao je ovogodišnji samit Procesa Brdo-Brijuni koji se trebao održati u svibnju u Hrvatskoj, uz obrazloženje da ne postoje uvjeti za dolazak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Zašto Milanović nije htio Vučića?
Razlog nije bio jednodnevan. Milanović je tjednima pratio Vučićeve izjave.
Vučić je u proteklim tjednima izjavljivao da “Hrvatska najsnažnije i najizravnije sudjeluje u obojenoj revoluciji”, da “Hrvati Srbiju žele vidjeti na koljenima” i da “nijedna zemlja nije tako strastvena oko toga kao Hrvatska.”
Milanović je imao dosta.
“Vučićeve političke izjave i postupci, kojima svjedočimo posljednjih dana i sedmica, u potpunoj su suprotnosti sa ciljem Procesa Brdo-Brijuni, njima se narušavaju međudržavni odnosi i ugrožava mir i stabilnost na jugoistoku Evrope,” poručio je Milanović.
Odluka donesena tjednima ranije
Milanović je čini se odluku donio prije nekoliko tjedana, ali je nije htio objaviti kako ne bi utjecao na izbore u Srbiji i Vučiću dao dodatne argumente za napade na građane i studente koji žele promjenu vlasti.
Strpljivo je čekao. I onda objavio.
Vučić odgovorio. Nije šutio.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odgovorio je da podržava Milanovićevu odluku o otkazivanju samita Brdo-Brijuni. Poručio je da “njemu tamo nije mjesto.”
Ali nije stao tu.
“Nisam mu ja Plenković da se iživljava na meni,” poručio je Vučić, dodajući da Milanović nije morao otkazivati cijeli samit, već da je jednostavno mogao pozvati “svoje prijatelje iz Prištine, Tirane i odakle god hoće.”
Hrvatska politika podijeljena, ali ne oko ove odluke
Rijetko se desi da se hrvatska ljevica i desnica slože.
“Mislim da je ovo jedan od najboljih mogućih načina da se u ovoj situaciji zaštite interesi hrvatske države i građana, jer ponašanje Vučića prema Hrvatskoj je već dulje vremena apsolutno neprimjereno. Doslovce, da bi rješavao svoje unutarnje političke probleme, Hrvatska mu dolazi kao boksačka vreća,” ocijenio je SDP-ov Mišel Jakšić.
Šta dalje sa samitom?
Idući sastanak šefova država Procesa Brdo-Brijuni održat će se kada se za to steknu uvjeti, a nakon konzultacija Milanovića i predsjednice Slovenije Nataše Pirc-Musar.
Španija zatvorila nebo za Ameriku: Nijedna baza, ni jedan avion, ni jedan metar neba
Nije više samo odbijanje baza. Španija je otišla korak dalje.
Ministrica odbrane Margarita Robles objavila je 30. marta 2026. da ni španski vazdušni prostor ni zajednički vojni objekti neće biti dostupni za bilo kakve akcije vezane za rat u Iranu.
Rekla je jasno, bez zadrške: “Od samog početka to je jasno stavljeno do znanja američkim vojnim snagama. Ni baze nisu odobrene, ni korištenje španskog vazdušnog prostora za akcije vezane za rat u Iranu.”
Šta to konkretno znači?
Zabrana uključuje direktne borbene sorte, avione za punjenje gorivom u zraku i letove iz trećih zemalja, uključujući one koji polijeću s britanskih baza poput RAF Fairforda.
Zabrana ne važi samo za polijetanje sa španske teritorije, već i za američke avione koji lete iz baza u Velikoj Britaniji ili Francuskoj. Cijelo nebo. Zatvoreno.
Španijino odbijanje saradnje već je “zakomplikovalo” američke vojne operacije, prisiljavajući bombardere da mijenjaju rute i logistiku na putu prema Bliskom istoku.
Jedini izuzetak? Hitni slučajevi.
Kako je do ovoga došlo?
Španski premijer Pedro Sanchez već duže opisuje rat kao “ilegalan, nepromišljen i nepravedan.”
Španija je već bila odbila SAD korištenje zajednički upravljanih vojnih baza u sukobu. Trump je zaprijetio prekidom trgovinskih veza s Madridom. Španija nije popustila.
Ministar ekonomije Carlos Cuerpo opisao je američku vojnu akciju kao “unilateralni rat koji krši međunarodno pravo” i rekao da Španija neće učestvovati u njemu.
Španija kao “zona zabrane letenja” za NATO saveznike
Ovaj potez naglašava granice NATO kohezije kada se države članice ne slažu oko angažmana u unilateralnim sukobima. Španijino zatvaranje vazdušnog prostora moglo bi ohrabriti druge evropske zemlje da nametnu slična ograničenja.
Francuska je rekla ne vojnim operacijama. Švicarska odbila prelet izviđačkih aviona. Poljska odbila slanje trupa. Španija zatvorila cijelo nebo.
Vaso Bakočević nokautirao Vuka Moba: Reper mislio da je to lako. Nije bilo lako.
Smederevska Palanka, petak uveče. Dvorana “Vuk Karadžić” puna do posljednjeg mjesta. Preko 200.000 ljudi gledalo je live prenos. Svi su znali kako će završiti. Niko nije htio propustiti.
Ulazak u ring
Vaso Bakočević krenuo je od prve sekunde. Nije štedio repera koji je itekako pokušavao uzvratiti, a publika je gromoglasnim ovacijama pozdravljala svaki udarac.
Vuk Mob nije bježao. Ali to mu nije pomoglo.
Prva runda
Bakočević je dominaciju potvrdio već u prvoj rundi kada je dvaput slao repera na pod.
Primao je Vuk Mob snažne udarce i vraćao se iz nokdauna. U drugu rundu ušao je vidno uzdrman.
Publika je ustala. Znali su šta dolazi.
Kraj u drugoj rundi
Završnica je stigla 30 sekundi prije kraja druge runde, kada je Vaso preciznim krošeom poslao protivnika u klasični nokaut.
Vuk Mob ostao da leži na podu. Nije se micao.
Medicinsko osoblje odmah je interveniralo kako bi pomoglo nepomičnom reperu, kojima su pružili prvu pomoć vađenjem jezika.
Reakcije
Vuk Mob poraz nije dramatizirao. “Pustio sam ga da pobijedi,” našalio se reper u komentaru ispod snimke nokauta.
Bakočević nije bio raspoložen za šale. Poručio je jasno: influenseri ne spadaju u profesionalni ring.
Humanitarni cilj
Sve ovo nije bila obična zabava. Događaj je uspješno realiziran uz ogroman odaziv publike, čime je osigurana značajna financijska podrška za višečlane obitelji u lokalnoj zajednici.
Humanitarni turnir “Nacionalna klasa” privukao je toliko ljudi da su u salu pustili tri puta više posjetilaca nego što je dozvoljeno, a napolju je čekao isti broj.
Šta dalje za Bakočevića?
Bakočević već ima na oku novi spektakl. Izazvao je hrvatskog boksera Hrvoja Sepa, koji je odgovorio kratko: “Hoću. Kad ćemo?”
Trump: Rat s Iranom završit će “vrlo uskoro” ali prijetnje ne prestaju
Washington/Doral, 11. ožujka 2026.
Desetak dana nakon što su SAD i Izrael pokrenuli zajedničku vojnu operaciju protiv Irana, američki predsjednik Donald Trump izašao je pred kamere na svom golf resortu u Floridi s porukom koja je trebala zvučati kao najava pobjede ali je ostavila više pitanja nego odgovora.
“Postižemo velike pomake prema ostvarenju naših vojnih ciljeva,” rekao je Trump novinarima u Doralu, dodavši da će rat završiti “vrlo uskoro” no bez ijednog konkretnog datuma ili uvjeta.
“Kratka ekskurzija”
Trump je cijelu vojnu kampanju opisao kao “kratku ekskurziju” koja je bila nužna kako bi se “riješilo nekog zla”. Republikanskim kongresmenima i donatorima koji su se okupili u njegovom resortu rekao je da rat može završiti “prilično brzo” zahvaljujući, kako je naglasio, “briljantnom radu” američke vojske.
Naveo je da su SAD i Izrael od početka operacije 28. veljače gađali više od 5.000 ciljeva, te da je iranska raketna sposobnost sada “na otprilike deset posto, možda i manje”.
Uništeno je otprilike 80 posto iranskih raketnih lansera, dok su preostali, prema Trumpovim riječima, u procesu eliminacije.
Kontradikcije u Bijeloj kući
No Trumpove najave mira sudarile su se s tonalitetom njegovih najbližih suradnika. Ministar obrane Pete Hegseth istog je dana izjavio da Pentagon pruža predsjedniku “maksimalne opcije” i da rat neće biti “beskonačan” ali je u prethodnom intervjuu nagovijestio da su napadi tek na početku.
Upitan kako pomiriti te dvije poruke, Trump je odgovorio: “Mislim da oboje može biti točno.”
Predsjednik je u međuvremenu potvrdio da su neke od najosjetljivijih meta uključujući infrastrukturu za proizvodnju električne energije namjerno ostavljene za kasnije, “ako bude potrebno”.
Iran: Nema pregovora, nema predaje
S druge strane, Teheran šalje dijametralno suprotne signale. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi izjavio je da njegova zemlja više ne vidi pregovore s Washingtonom kao opciju, napominjući da su neizravni nuklearni razgovori bili u tijeku upravo kada je SAD pokrenuo napade i u lipnju 2025., i u veljači ove godine.
Glasnogovornik Revolucionarne garde poručio je da će “Iran sam odlučiti kada rat završava”, dok je iranski vojni dužnosnik Trumpa nazvao “predsjednikom koji halucinira”.
Hormuz, nafta i novi vođa
Rat je globalno odjeknuo, posebice na tržištu energenata. Cijene nafte prešle su 100 dolara po barelu zbog strahova da će Hormuzki tjesnac ostati zatvoren za plovidbu.
Trump je zaprijetio da će Iran biti pogođen “dvadeset puta jače” ako napravi bilo što što bi ugrozilo protok nafte kroz tjesnac, dodavši dramatično na društvenoj mreži Truth Social: “Smrt, vatra i bijes vladati će njima.”
Nakon ubojstva vrhovnog vođe Ajatolaha Alija Hameneija prvog dana operacije, Iran je za novog vođu postavio njegova sina Mojtabu Hameneija. Trump je rekao da je “razočaran” tim izborom, sugerirajući da će to voditi ka “istim problemima”. Na pitanje ima li novi vođa “metu na leđima”, predsjednik je odgovorio da bi bilo “neprimjereno” to komentirati dok je Izrael otvoreno najavio da će ciljati svakog nasljednika.
Što dalje?
Prema podacima Al Jazeere, dosadašnji napadi koštali su više od 1.200 iranskih života, uključujući više od 160 djece, dok je sedam američkih vojnika poginulo. Analitičari upozoravaju da Trumpova administracija nikad nije jasno definirala uvjete za kraj rata.
Rat koji je Trump nazvao “malom ekskurzijom” ušao je u drugi tjedan s raketama, dronovima, naftom iznad 100 dolara i bez naznake da ijedna strana popušta.
Pratite naše daljnje izvještavanje o sukobu u regiji.
Dok mnogi građani jedva sastavljaju kraj s krajem, poznata pjevačica Svetlana Ceca Ražnatović za samo dva sata nastupa ugovorila je honorar od čak 75.000 eura. Međutim, ono što je posebno privuklo pažnju jeste podatak da je novac izdvojen iz općinske kase, odnosno sredstava građana. A kada se saznalo koliko je koštala cijela manifestacija, otvorilo se pitanje je li ovakav trošak opravdan.
Jedna od najpoznatijih pjevačica na Balkanu, Svetlana Ceca Ražnatović, nastupila je 15. augusta 2026. godine na gradskom trgu u Kolašinu, u Crnoj Gori.
Koncert je održan u okviru muzičkog festivala „Kolašin ECHO“, koji je tokom ljeta okupio brojne poznate izvođače.
Iako je nastup privukao veliki broj posjetilaca, prava priča počela je kada su u javnost izašli podaci o novcu koji je potrošen na organizaciju.
Prema dokumentima koje su objavile crnogorske „Vijesti“, za Cecin nastup od samo dva sata ugovoren je honorar od nevjerovatnih 75.000 eura.
Za dva sata 75.000 eura, a običan čovjek za taj novac radi godinama!
Za mnoge građane ovaj iznos predstavlja novac koji ne mogu zaraditi ni za nekoliko godina rada.
Prema objavljenim podacima, ugovor za Cecin nastup potpisan je 29. jula 2026. godine s produkcijskom kompanijom iz Beograda.
Dogovoreno je da se 75.000 eura isplati u dvije jednake rate, i to prije održavanja koncerta.
Prva rata iznosila je 37.500 eura, a isti iznos trebao je biti isplaćen još jednom, tri dana prije nastupa.
Riječ je o ugovorenom honoraru za nastup, a ne o potvrđenom iznosu koji je pjevačici lično ostao nakon svih troškova.
Ali tu nije kraj.
Narod platio i smještaj, prevoz i druge troškove!
Osim visokog honorara, Općina Kolašin preuzela je i dodatne obaveze.
Prema ugovoru, organizatori su bili dužni osigurati prevoz Cece i članova njene ekipe od aerodroma do Kolašina i nazad.
Također su morali obezbijediti hotelski smještaj, večeru prije tonske probe, binu, rasvjetu, ozvučenje i osiguranje.
Posebno je zanimljivo da je ugovor predviđao mogućnost da se pjevačici, ukoliko to zatraži, večera posluži direktno u hotelskoj sobi.
Sve te obaveze bile su dio organizacije koncerta.
A tek kada se saznalo koliko je koštala cijela zabava…
Cecin honorar bio je samo jedan dio ukupnih troškova.
Prema dokumentaciji dostavljenoj novinarima, cijeli festival „Kolašin ECHO“ koštao je približno 381.000 eura.
Od tog iznosa, za nastupe poznatih pjevača i muzičkih grupa izdvojeno je 177.500 eura.
Među izvođačima bili su i Džejla Ramović, Mirza Selimović, Lexington bend, Boban Rajović i drugi.
Pored honorara, novac je potrošen i na organizaciju, promociju, tehničku opremu, zaštitare i druge potrebne usluge.
Kada se sve sabere, riječ je o iznosu koji je otvorio ozbiljno pitanje: treba li toliki novac iz općinskog budžeta izdvajati za muzički festival?
Iz Općine tvrde da je novac dobro potrošen
Ipak, organizatori smatraju da je festival donio korist gradu.
Iz Turističke organizacije Kolašin poručili su da je tokom vikenda kada je Ceca nastupala privatni smještaj bio popunjen.
Veliki broj gostiju značio je više posla za hotele, restorane, kafiće i druge ugostiteljske objekte.
Prema njihovom mišljenju, ulaganje u poznate muzičke zvijezde može privući turiste i pomoći lokalnoj privredi.
Iz Općine su najavili i predstavljanje konkretnijih podataka o tome koliko je grad imao koristi od održanog festivala.
Je li ovo previše čak i za najveće zvijezde?
Niko ne osporava da Ceca ima brojne hitove i publiku koja je prati decenijama.
Međutim, kada se za jedan koncert iz javnog novca izdvoji 75.000 eura, sasvim je očekivano da se postavi pitanje opravdanosti takvog troška.
Jedni smatraju da je riječ o ulaganju u turizam i promociju grada, dok drugi vjeruju da bi se tako velika sredstva mogla iskoristiti za važnije potrebe stanovništva.
I zato ostaje pitanje koje će sigurno podijeliti mišljenja: Je li normalno da se za dva sata pjevanja izdvoji 75.000 eura narodnog novca, dok mnogi građani žive od skromnih plata i penzija?
Petnaest godina jedan je otac sam odgajao šest kćerki nakon što ih je supruga napustila zbog drugog muškarca. Kada je konačno došao dan vjenčanja njihove najstarije kćerke, dogodilo se nešto što je probudilo bolne uspomene – majka koja godinama nije bila dio njihovih života ponovo se pojavila.
Trebalo je to biti jedno od najsretnijih poglavlja u životu ove porodice. Najstarija kćerka Adele spremala se za vjenčanje, okružena ocem i sestrama koje su zajedno prošle mnogo više nego što bi ijedno dijete trebalo proći.
Ali upravo kada su trebali slaviti novi početak, vratila se osoba čiji je odlazak prije petnaest godina promijenio njihove živote.
Njihova majka.
Žena koja je nekada odlučila napustiti supruga i šest djevojčica, prema ovoj priči zbog veze sa svojim bogatim šefom, sada je željela ponovo biti dio porodice.
Međutim, petnaest godina odsustva nije nešto što se može izbrisati jednim susretom.
Otišla je, a njemu ostavila šest djevojčica
Kada je supruga napustila porodicu, otac se našao pred gotovo nezamislivim izazovom. Preko noći je morao preuzeti svu odgovornost za šest kćerki koje nisu mogle razumjeti zašto njihova majka više nije s njima.
Nije imao mnogo vremena za vlastitu tugu. Trebalo je zaraditi za hranu, platiti račune, pripremiti djecu za školu i pobrinuti se da nijedna djevojčica ne osjeti da je ostala bez ljubavi.
Radio je više poslova, često iscrpljen, ali nije odustajao.
Dok su druge porodice dijelile svakodnevne obaveze između oba roditelja, on je morao biti prisutan u svakom važnom trenutku svojih kćerki.
Bio je tu kada su učile hodati, kada su polazile u školu, kada su imale prve probleme i kada im je trebao neko da ih sasluša.
Ipak, postojalo je jedno pitanje na koje ni sam nije mogao dati jednostavan odgovor.
Zašto ih je majka ostavila?
Najmlađa kćerka nikada nije ni upoznala majku
Posebno bolna bila je sudbina najmlađe djevojčice, Nore.
Kada je majka otišla, Nora je imala svega nekoliko mjeseci. Za razliku od starijih sestara, nije imala vlastita sjećanja na vrijeme kada su svi živjeli zajedno.
Majku je poznavala samo kroz fotografije, porodične priče i uspomene koje su druge čuvale.
Dok su se starije sestre sjećale njenog glasa i zajedničkih trenutaka, Nora je mogla samo zamišljati kako bi izgledalo odrastanje uz nju.
S godinama su djevojčice naučile živjeti bez majke. Svaka je na svoj način nosila osjećaj napuštenosti, ali jedna stvar im je bila zajednička – otac koji je ostao uz njih.
Upravo zahvaljujući njegovoj upornosti, porodica je uspjela nastaviti dalje.
A onda, nakon petnaest godina, prošlost se ponovo vratila.
Povratak koji je zasjenio pripreme za vjenčanje
Adele, najstarija od šest sestara, spremala se za jedan od najvažnijih dana u svom životu.
Umjesto da razmišlja samo o vjenčanici, gostima i početku zajedničkog života, morala se suočiti s nečim mnogo težim.
Njena majka ponovo je željela ući u njihov život.
Vijest o njenom povratku probudila je osjećaje koje su sestre godinama pokušavale ostaviti iza sebe.
Za oca je to značilo ponovno suočavanje sa ženom koja ga je ostavila da sam podiže šestero djece.
Za kćerke, posebno za Adele, značilo je suočavanje s pitanjima na koja nikada nisu dobile odgovore.
Može li se oprostiti nekome ko je propustio gotovo cijelo vaše odrastanje? I ima li majka pravo očekivati da će je djeca prihvatiti samo zato što se odlučila vratiti?
Adele nije mogla jednostavno zanemariti ono što se dogodilo. Željela je razumjeti majčin odlazak, ali i zaštititi porodicu koja je svih tih godina bila uz nju.
Kutija uspomena otvorila je stare rane
Tokom vjenčanja jedan detalj posebno je obilježio njihovo suočavanje s prošlošću.
Adele je otvorila kutiju uspomena koju je čuvala još od djetinjstva.
U njoj su bile stare fotografije, igračke i sitnice koje su podsjećale na vrijeme prije nego što se njihova porodica raspala.
Za nekoga su to možda bili obični predmeti. Za šest sestara predstavljali su dijelove djetinjstva koje se nikada nije moglo ponoviti.
Uspomene su pokrenule razgovore o majčinom odlasku, odrastanju bez nje i svemu što su zajedno preživjele.
Svaka sestra imala je svoju priču. Neke su se sjećale majke, dok je Nora poznavala samo prazninu koju je njeno odsustvo ostavilo.
Majka je pokušavala objasniti odluku koju je donijela prije toliko godina.
Ali objašnjenje, koliko god bilo iskreno, nije moglo vratiti propuštene rođendane, školske priredbe, prve uspjehe i sve one male trenutke u kojima djeca trebaju roditelja.
Može li jedan povratak promijeniti petnaest godina prošlosti?
Vjenčanje koje je trebalo predstavljati samo novi početak za Adele postalo je i trenutak u kojem se cijela porodica morala suočiti sa starim ranama.
Povratak majke otvorio je mogućnost razgovora, ali nije automatski donio oprost.
Otac je tokom svih tih godina pokazao da roditeljstvo nije samo biološka veza. Ono podrazumijeva svakodnevnu prisutnost, odricanje i spremnost da ostanete uz svoju djecu čak i kada je najteže.
Majka se mogla vratiti, ali nije mogla promijeniti činjenicu da je propustila petnaest godina njihovih života.
Hoće li joj kćerke jednog dana uspjeti oprostiti, ostalo je pitanje na koje svaka od njih mora pronaći vlastiti odgovor.
Jer nekada nije najteže prihvatiti da je neko otišao. Najteže je odlučiti šta učiniti kada se ta osoba, nakon toliko godina, ponovo pojavi.
Može. Napravio bih ga kao duži portal-ski članak od 2.000+ riječi, ali bez razvlačenja praznim rečenicama i bez izmišljanja statistika tipa “90% vozača griješi”.
VOZAČI SE POSVAĐALI ZBOG OVOG RASKRIŽJA: Znate li ko ovdje ima prednost? Mnogi daju pogrešan odgovor
Jedno naizgled jednostavno pitanje iz autoškole izazvalo je veliku raspravu među vozačima, a razlog je raskrižje na kojem se susreću automobil i autobus. Semafor treperi žuto, autobus skreće ulijevo, ispred vozača se nalazi znak kojim se nailazi na cestu s prednošću prolaska – i upravo ta kombinacija dovela je do brojnih pogrešnih tumačenja. Ko zapravo ima prednost i zašto? Odgovor je jednostavniji nego što djeluje, ali samo ako se prometna signalizacija čita pravim redoslijedom.
Pitanja o raskrižjima godinama su među onima koja najčešće stvaraju dilemu kandidatima u autoškolama, ali i vozačima koji već dugo imaju vozačku dozvolu.
Razlog je jednostavan.
U prometu se istovremeno mogu pojaviti različiti elementi koji na prvi pogled djeluju jednako važni: semafor, prometni znakovi, smjer kretanja vozila, pravilo desne strane, skretanje ulijevo, pješaci, tramvaji i drugi učesnici.
Kada se nekoliko takvih elemenata spoji u jednoj slici, mnogi počnu razmišljati previše komplikovano.
Upravo se to dogodilo i u slučaju raskrižja koje je izazvalo burnu raspravu na društvenim mrežama.
Na fotografiji je prikazana situacija iz perspektive vozača automobila koji dolazi do raskrižja. Ispred njega nalazi se autobus koji dolazi iz drugog pravca. Semafor ne radi u uobičajenom režimu, nego treperi žuto svjetlo.
Autobus skreće ulijevo.
Vozač automobila nastavlja svojim smjerom.
I tada se postavlja pitanje:
Ko prolazi prvi?
Za neke je odgovor bio očigledan.
Za druge nije.
A treći su bili potpuno sigurni u odgovor koji zapravo nije bio tačan.
Pitanje koje je podijelilo vozače
Kandidatima je ponuđeno nekoliko odgovora.
Jedan od njih sugerisao je da automobil ima prednost zato što zadržava smjer kretanja, dok autobus skreće ulijevo.
Drugi odgovor glasio je da je vozač automobila dužan propustiti autobus zato što se autobus nalazi na cesti s prednošću prolaska.
Treća mogućnost bila je da autobus treba propustiti jednostavno zato što skreće ulijevo.
Upravo je posljednja formulacija izazvala najviše konfuzije.
Na prvi pogled mnogi vozači povezuju skretanje ulijevo sa obavezom propuštanja ili sa pravilom da se gleda ko ide ravno.
To pravilo postoji.
Ali ono se ne primjenjuje izolovano.
U prometu nije dovoljno zapamtiti jedno pravilo i primijeniti ga na svaku situaciju.
Najprije se mora utvrditi koja signalizacija trenutno reguliše raskrižje.
Tek nakon toga mogu se primjenjivati ostala pravila.
Ključ svega je žuto treptavo svjetlo
Najvažniji detalj na ovoj fotografiji nije pravac kretanja autobusa.
Nije ni činjenica da autobus skreće ulijevo.
Ključ je u tome što semafor pokazuje žuto treptavo svjetlo.
To znači da raskrižje u tom trenutku nije regulisano klasičnim svjetlosnim signalima u smislu crvenog, žutog i zelenog svjetla.
Vozači zato moraju povećati oprez i ponašati se u skladu s prometnim znakovima postavljenim na raskrižju.
Drugim riječima, kada semafor treperi žuto, ne možete se ponašati kao da imate zeleno.
Ali isto tako ne treba potpuno zanemariti raskrižje i pokušavati zaključiti prednost samo na osnovu smjera kretanja vozila.
Tada postavljeni prometni znakovi postaju presudni.
A na fotografiji postoji znak koji praktično rješava cijelu dilemu.
Obrnuti trokut daje odgovor
Ispred automobila nalazi se znak koji vozaču govori da nailazi na cestu s prednošću prolaska.
Radi se o dobro poznatom obrnutom trokutu.
Većina vozača ga svakodnevno viđa.
Međutim, kada se pojavi zajedno sa semaforom koji treperi žuto i drugim vozilima koja skreću, neki ga očigledno počnu zanemarivati.
To je greška.
Znak jasno govori vozaču da se nalazi na cesti nižeg prioriteta u odnosu na cestu na koju nailazi.
To znači da mora propustiti vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska.
Autobus se upravo nalazi na toj cesti.
Zbog toga autobus prolazi prije automobila.
I tu bi zapravo cijela dilema mogla završiti.
Tačan odgovor: autobus ima prednost
Dakle, vozač automobila mora propustiti autobus.
Ali važno je pravilno objasniti zašto.
Autobus nema prednost zato što skreće ulijevo.
On ima prednost zato što se kreće cestom s prednošću prolaska.
Ta razlika je ključna.
Neko može slučajno doći do tačnog zaključka, ali iz potpuno pogrešnog razloga.
U stvarnom prometu to može biti opasno jer će ista osoba u drugoj situaciji primijeniti pogrešno pravilo i donijeti pogrešnu odluku.
Zato na ispitima iz prometnih propisa nije dovoljno samo označiti pravi automobil ili pravi redoslijed.
Treba razumjeti princip.
Zašto skretanje ulijevo zbunjuje ljude?
Jedno od osnovnih pravila koje vozači uče jeste da vozač koji skreće ulijevo mora propustiti vozilo koje mu dolazi iz suprotnog smjera i nastavlja pravo ili skreće udesno.
To pravilo mnogi dobro pamte.
Problem nastaje kada ga pokušaju primijeniti prije nego što provjere postoji li prometni znak koji određuje drugačiju situaciju.
U ovoj konkretnoj situaciji autobus skreće ulijevo, ali se nalazi na cesti s prednošću prolaska.
Automobil, s druge strane, dolazi sa sporedne ceste.
Zato osnovno pravilo skretanja ulijevo ovdje nije ono koje odlučuje ko ide prvi.
Prioritet daju prometni znakovi.
I upravo na tome se vidi jedna od najčešćih grešaka u rješavanju pitanja iz autoškole: kandidat vidi jednu poznatu situaciju i odmah primijeni prvo pravilo kojeg se sjeti.
Redoslijed razmišljanja je važniji od pamćenja
Kod raskrižja je mnogo važnije naučiti redoslijed provjere nego napamet učiti stotine različitih slika.
Vozač bi trebao razmišljati približno ovako:
Prvo treba provjeriti reguliše li raskrižje ovlaštena osoba, odnosno policajac.
Ako ne, gleda se semafor.
Ako semafor ne reguliše promet na uobičajen način, gledaju se prometni znakovi.
Ako nema znakova koji određuju prednost, tek tada se primjenjuju opća pravila kao što je pravilo desne strane.
Na taj način i složene situacije postaju mnogo jednostavnije.
Problem je što ljudi često rade obrnuto.
Najprije gledaju gdje ko skreće.
Zatim pokušavaju primijeniti pravilo desne strane.
Tek nakon toga primijete znak.
A tada već imaju formiran pogrešan odgovor.
Šta zapravo znači žuto treptavo svjetlo?
Treptavo žuto svjetlo vozača upozorava da raskrižju treba pristupiti s povećanim oprezom.
Ono se može pojaviti u situacijama kada semafor privremeno ne radi u redovnom režimu ili kada je potrebno posebno upozoriti vozače na opasnost.
Takvo svjetlo ne daje prednost prolaska.
Ne govori ni da morate nužno stati.
Ono prvenstveno nalaže oprez.
Ali prednost se tada određuje prema drugim važećim pravilima i signalizaciji.
Ako postoje znakovi kojima je definisana glavna i sporedna cesta, oni imaju ključnu ulogu.
Na fotografiji upravo je to slučaj.
Zašto su ovakva pitanja dobra provjera stvarnog znanja?
Mnoga pitanja iz autoškole mogu se riješiti metodom eliminacije.
Ali raskrižja su drugačija.
Tu osoba mora razumjeti međusobni odnos prometnih pravila.
To je zapravo mnogo bliže stvarnoj vožnji.
Na cesti vam niko neće ponuditi tri odgovora.
Nećete imati vremena pet minuta razmišljati.
Situaciju morate procijeniti u nekoliko sekundi.
Zbog toga je važno znati da prometna pravila imaju određenu hijerarhiju.
Nije svaki znak jednako važan u svakoj situaciji, niti svako opće pravilo ima prednost nad posebno postavljenom signalizacijom.
Najopasnija greška je biti potpuno siguran u pogrešan odgovor
Zanimljivo je da kod ovakvih pitanja često najveći problem nisu ljudi koji priznaju da nisu sigurni.
Mnogo opasniji mogu biti oni koji su apsolutno sigurni u pogrešno tumačenje.
Na društvenim mrežama se zato brzo razviju rasprave.
Jedan vozač tvrdi da autobus mora propustiti automobil jer skreće ulijevo.
Drugi odgovara da autobus ima prednost jer se nalazi na glavnoj cesti.
Treći pokušava primijeniti pravilo desne strane.
Četvrti gleda isključivo semafor.
I svako vjeruje da je njegovo objašnjenje logično.
Međutim, promet nije stvar mišljenja.
Pravila su definisana upravo zato da svi učesnici mogu predvidjeti ponašanje drugih.
Zašto je važnije znati razlog nego samo rezultat?
Zamislimo da vam neko kaže:
„Autobus ide prvi.“
Ako ne znate zašto, praktično ništa niste naučili.
U sljedećem raskrižju autobus možda neće biti na cesti s prednošću prolaska.
Možda će semafor normalno raditi.
Možda će automobil i autobus dolaziti sa cesta jednake važnosti.
Tada će se primjenjivati druga pravila.
Zato odgovor mora glasiti:
Autobus ima prednost zato što se nalazi na cesti s prednošću prolaska, dok automobil nailazi sa sporedne ceste.
To je suština cijele situacije.
Šta bi se dogodilo da nema prometnih znakova?
Ovo je zanimljiv način da se provjeri razumijevanje.
Kada biste sa slike uklonili znak koji definiše cestu s prednošću prolaska, situacija bi se morala analizirati drugačije.
Tada bi trebalo provjeriti druge dostupne signale i opća pravila prednosti.
Ako nema nikakve signalizacije koja određuje prioritet, pravilo desne strane dobija mnogo veći značaj.
Ako se dva vozila nalaze jedno nasuprot drugom, a jedno skreće ulijevo, tada i pravilo propuštanja vozila koje dolazi iz suprotnog smjera može postati presudno.
To pokazuje koliko jedan jedini prometni znak može potpuno promijeniti odgovor.
A šta da semafor radi normalno?
Situacija bi opet bila drugačija.
Kada semafor normalno reguliše promet, vozači prvenstveno postupaju prema njegovim svjetlosnim signalima.
Ako imate zeleno svjetlo, to ne znači da možete potpuno prestati obraćati pažnju, ali znači da se prednost više ne određuje na isti način kao kada semafor treperi žuto.
Zato je prva stvar koju vozač treba utvrditi:
Ko trenutno upravlja prometom na raskrižju?
Odgovor na to pitanje određuje šta gledate dalje.
Zašto kandidati padaju na sličnim pitanjima?
Najčešće ne zato što ne znaju nijedno pravilo.
Naprotiv.
Problem je često što znaju više pravila, ali ih ne znaju pravilno poredati.
Kandidat zna da se kod skretanja ulijevo propušta vozilo iz suprotnog smjera.
Zna i za pravilo desne strane.
Zna šta znači obrnuti trokut.
Zna da žuto svjetlo znači oprez.
Ali kada se sve to pojavi na jednoj slici, treba prepoznati koje pravilo je presudno.
To je ono što razdvaja površno naučeno gradivo od stvarnog razumijevanja prometnih propisa.
Raskrižja su mjesta gdje male greške mogu imati velike posljedice
U realnom prometu pogrešan odgovor nije samo izgubljen bod na ispitu.
Pogrešna procjena prednosti može dovesti do sudara.
Posebno su opasne situacije u kojima oba vozača misle da imaju pravo prolaska.
Jedan nastavlja voziti jer misli da ide pravo.
Drugi nastavlja jer zna da je na cesti s prednošću.
Ako nijedan ne uspori, rezultat može biti ozbiljan.
Zato je važno raskrižju pristupiti s dozom opreza čak i kada ste uvjereni da imate prednost.
Pravo prvenstva ne štiti automobil od sudara.
Prednost nije isto što i sigurnost
Ovo je jedna od važnih stvari koju iskusni vozači dobro znaju.
Možete imati apsolutnu prednost prolaska i opet završiti u nesreći ako drugi vozač pogriješi.
Zato dobar vozač ne razmišlja samo:
„Ja imam prednost.“
On istovremeno prati ponašanje drugog vozila.
Da li autobus usporava?
Da li je vozač automobila vidio znak?
Da li neko ulazi u raskrižje prebrzo?
Prometna pravila određuju ko bi trebao proći prvi.
Defanzivna vožnja pomaže da preživite situaciju kada neko drugo vozilo ta pravila ne poštuje.
Zašto društvene mreže vole ovakva pitanja?
Vrlo jednostavno – svako misli da zna odgovor.
Za razliku od komplikovanih stručnih tema, gotovo svaki punoljetni korisnik društvenih mreža ima neko iskustvo s prometom.
Mnogi imaju vozačku dozvolu.
Drugi upravo polažu.
Treći pamte pravila iz vremena kada su išli u autoškolu.
Zbog toga ovakva fotografija gotovo automatski izaziva reakciju.
Ljudi ne žele samo pročitati odgovor.
Žele dokazati da su oni bili u pravu.
To stvara komentare, raspravu i često potpuno različita tumačenja iste situacije.
Ali upravo zato je korisno na kraju vratiti raspravu na ono što je jedino bitno – prometnu signalizaciju.
Jedan mali znak mijenja sve
Na ovoj fotografiji mnogi prvo primijete autobus.
Zatim semafor.
Onda smjer strelice.
Ali najvažniji detalj zapravo je relativno mali prometni znak uz semafor.
Obrnuti trokut.
On govori automobilu da nailazi na cestu s prednošću prolaska.
Sve nakon toga postaje mnogo jednostavnije.
Autobus se nalazi na toj cesti.
Automobil ga mora propustiti.
Nije važno što autobus skreće ulijevo u smislu određivanja osnovnog prava prvenstva između ova dva vozila.
Njegov položaj na cesti s prednošću je presudan.
Kako najlakše riješiti slična pitanja?
Umjesto da gledate fotografiju kao cjelinu i pokušavate odmah pogoditi odgovor, rastavite situaciju na nekoliko koraka.
Najprije pogledajte postoji li policajac ili druga ovlaštena osoba koja reguliše promet.
Zatim provjerite semafor.
Nakon toga pogledajte znakove.
Tek onda analizirajte smjerove kretanja vozila.
Ako to radite tim redoslijedom, broj mogućih grešaka dramatično se smanjuje.
Kod ove fotografije proces je vrlo kratak:
Semafor treperi žuto.
Znači, gledamo znakove.
Automobil ima znak kojim se nailazi na cestu s prednošću.
Autobus je na cesti s prednošću.
Automobil propušta autobus.
Gotovo.
Ne nasjedajte na „trik pitanja“
Ovakva pitanja često se nazivaju trik pitanjima.
Ali zapravo u njima nema pravog trika.
Problem je u tome što fotografija sadrži detalje koji odvlače pažnju.
Autobus skreće.
Semafor postoji.
Postoji više mogućih pravila.
Kandidat počne tražiti skrivenu zamku.
A rješenje se nalazi pred njim u obliku običnog prometnog znaka.
Zato je možda najbolji savjet kod pitanja iz prometnih propisa – ne komplikovati ono što je jasno definisano signalizacijom.
Vozačka dozvola ne znači da se pravila ne mogu zaboraviti
Mnogi ljudi voze deset, dvadeset ili trideset godina i vrlo rijetko razmišljaju o teoriji koju su nekada učili u autoškoli.
Većina svakodnevnih ruta postane rutina.
Znaju gdje treba stati.
Znaju koja ulica ima prednost.
Znaju kako se uključiti u poznato raskrižje.
Problem nastaje kada se nađu u nepoznatoj situaciji.
Tada se moraju vratiti osnovnim pravilima.
Zato ovakve fotografije mogu biti korisne i ljudima koji već dugo voze.
Ne zato što jedno pitanje određuje je li neko dobar ili loš vozač, nego zato što nas podsjeća da prometna pravila treba povremeno obnoviti.
Konačan odgovor
Ako ste se dvoumili između automobila i autobusa, odgovor je:
Autobus prolazi prvi.
Razlog:
Autobus se nalazi na cesti s prednošću prolaska, dok automobil dolazi sa sporedne ceste i ispred sebe ima znak kojim je dužan propustiti vozila na glavnoj cesti.
Žuto treptavo svjetlo na semaforu ne daje automobilu prednost.
A činjenica da autobus skreće ulijevo nije razlog zbog kojeg on u ovom slučaju prolazi prvi.
To je upravo detalj na kojem se mnogi zbune.
A vi, jeste li znali odgovor bez razmišljanja?
Na papiru cijela situacija izgleda jednostavno.
U praksi je uspjela izazvati veliki broj različitih odgovora i rasprava.
I možda je upravo u tome vrijednost ovakvih pitanja.
Podsjećaju nas da pravo prvenstva nije stvar osjećaja, navike ili toga ko se kreće ravnije.
Određuju ga jasna pravila i prometna signalizacija.
Sljedeći put kada se nađete pred raskrižjem na kojem semafor treperi žuto, nemojte automatski gledati samo druge automobile.
Pogledajte znakove.
U ovoj situaciji upravo je jedan obrnuti trokut dovoljan da riješi cijelu dilemu.
Autobus ima prednost. Automobil ga mora propustiti.
A ako ste to zaključili odmah iz prve – ovaj put ste bili u pravu.
Godinu dana nakon smrti Halida Bešlića ponovo se govori o domu u kojem je legendarni pjevač godinama živio sa suprugom Sejdom. Mnogi su se pitali šta se dogodilo sa stanom nakon njihove smrti, da li je ostao prazan i ko danas boravi u njemu. Odgovore je sada dala njihova prva komšinica, koja je otkrila i kakav je plan Halidovog sina Dina sa porodičnom nekretninom.
Halid Bešlić preminuo je 7. oktobra 2025. godine u 72. godini, a jučer je obilježena prva godišnjica njegove smrti. Na njegovom mezaru na sarajevskom groblju Bare okupili su se članovi porodice i najbliži prijatelji. Mondo
Nakon obilježavanja godišnjice pažnju javnosti privukla je i priča o stanu u kojem su Halid i njegova supruga Sejda proveli godine.
Ispostavilo se da stan nije napušten.
Naprotiv, u njemu danas boravi njihov sin Dino sa svojom porodicom.
EVO KO DANAS ŽIVI U HALIDOVOM STANU
Komšinica porodice Bešlić ispričala je da Dino zapravo ima vlastiti stan odmah preko puta stana svojih roditelja.
Međutim, trenutno sa porodicom boravi upravo u Halidovom i Sejdinom stanu.
Razlog je prilično neočekivan.
Prema riječima komšinice, u Dinovom stanu pukla je cijev, zbog čega je morao krenuti u renoviranje.
Dok radovi traju, porodica se preselila u stan njegovih roditelja.
Komšinica je za Telegraf objasnila:
„Dino ima tu svoj stan, odmah prekoputa Halidovog i Sejdinog, ali su sada u Halidovom stanu, jer je kod njega u domu pukla neka cijev i morao je da renovira.“ Telegraf.rs
Tako je nekadašnji dom Halida i Sejde ponovo ispunjen članovima porodice, iako pod okolnostima koje niko nije mogao predvidjeti.
STAN NEĆE BITI IZDAVAN
Još zanimljiviji detalj tiče se budućnosti nekretnine.
Nakon smrti poznatih ličnosti često se govori o tome šta će se dogoditi s njihovom imovinom, pa se tako i u ovom slučaju postavljalo pitanje hoće li stan biti prodat ili iznajmljen.
Prema riječima komšinice, Dino za sada nema takvu namjeru.
Ona tvrdi da stan svojih roditelja nikada nije izdavao i da ga, prema njenim saznanjima, neće ni izdavati.
Plan je drugačiji.
Nekretnina bi jednog dana trebala ostati njegovoj djeci.
Komšinica je to opisala vrlo jasno:
„Stan svojih pokojnih roditelja Dino nikada nije izdavao, niti bi to uradio. Ostaviće ga svojoj djeci.“ Telegraf.rs
Time bi porodični stan ostao u porodici Bešlić i prešao na novu generaciju.
KOMŠINICA PROGOVORILA I O HALIDU
Susjedi koji su godinama živjeli u neposrednoj blizini porodice Bešlić i dalje se prisjećaju Halida.
Njegova prva komšinica kazala je da im mnogo nedostaje, a o pjevaču je govorila bez mnogo okolišanja.
„Halid je Halid, on je nezamjenljiv“, rekla je, dodajući da je bio izuzetno dobar čovjek.
Takve riječi nisu iznenađenje za ljude koji su godinama pratili njegovu karijeru.
Iako je bio jedna od najvećih zvijezda narodne muzike na prostoru bivše Jugoslavije, Halid je često ostavljao utisak čovjeka koji se nije distancirao od svakodnevnog života i ljudi oko sebe.
TEŠKI MJESECI ZA DINA
Komšinica se prisjetila i perioda nakon Halidove smrti.
Prema njenim riječima, često je viđala Dina, naročito dok je njegova majka Sejda još bila živa.
Kazala je da je posljednje mjesece njenog života proveo boreći se zajedno s njom kroz njenu bolest.
Sejda je preminula nekoliko mjeseci poslije Halida, pa je porodica u relativno kratkom periodu ostala bez oba roditelja.
Upravo zbog toga odluka da njihov stan ostane u porodici dobija dodatnu emotivnu težinu.
Nije riječ samo o nekretnini.
To je prostor u kojem je porodica provela godine života i koji danas predstavlja jednu od najkonkretnijih uspomena na Halida i Sejdu.
GODINU DANA OD HALIDOVE SMRTI
Na prvu godišnjicu Halidove smrti porodica je željela izbjeći veliku medijsku pažnju.
Na mezaru na Barama okupili su se samo članovi porodice i bliski prijatelji.
Posebno je pažnju privuklo to što nije bilo velikog broja poznatih estradnih imena.
Prema navodima izvora bliskog porodici, upravo je Dino želio da godišnjica prođe bez pompe i da se obilježi u najužem krugu ljudi.
To se uklapa i u sliku Halida koju su njegovi bližnji često opisivali – čovjeka koji, uprkos ogromnoj popularnosti, nije volio pretjeranu pompu.
PORODIČNI DOM OSTAJE BEŠLIĆIMA
I upravo je možda najvažnija informacija cijele priče to što se stan, barem prema riječima komšinice, neće pretvoriti u investiciju niti biti iznajmljivan nepoznatim ljudima.
Dino trenutno boravi u njemu zbog renoviranja vlastitog doma, ali dugoročno želi da ga sačuva i ostavi svojoj djeci.
Tako će nekadašnji dom Halida Bešlića ostati vezan za porodicu.
Za javnost je riječ o stanu poznatog pjevača.
Za Dina i njegovu porodicu, međutim, to je mjesto ispunjeno uspomenama na roditelje i godine provedene zajedno.
Godinu dana nakon Halidovog odlaska, vrata tog doma ponovo su otvorena njegovoj porodici – a prema onome što je otkrila komšinica, tako će ostati i u budućnosti.
Gotovo da nema garaže, radionice ili kuće na Balkanu u kojoj se barem jednom nije pojavio WD-40. Plavo-žuta limenka koristi se za zahrđale vijke, brave, šarke, alat i bezbroj drugih sitnih problema. Ipak, iako ga milioni ljudi prepoznaju na prvi pogled, iznenađujuće malo njih zna šta zapravo znače slova „WD“ i zašto se uz njih nalazi baš broj 40.
Odgovor nema veze s veličinom pakovanja, snagom proizvoda niti nekakvom fabričkom oznakom.
Iza naziva se zapravo krije priča o nastanku jednog od najpoznatijih tehničkih sprejeva na svijetu.
A možda je najzanimljiviji upravo broj 40.
ŠTA ZAPRAVO ZNAČI WD-40?
Priča počinje 1953. godine u Kaliforniji.
Kompanija Rocket Chemical Company pokušavala je napraviti sredstvo koje će zaštititi metalne površine od vode, vlage i korozije.
Naziv „WD“ nastao je od engleskog izraza Water Displacement, što u slobodnom prijevodu znači istiskivanje vode odnosno vlage.
Ali šta je onda broj 40?
Tu priča postaje još zanimljivija.
Prema poznatoj priči o nastanku proizvoda, razvojni tim nije odmah pogodio odgovarajuću formulu.
Pokušavali su iznova.
I iznova.
Sve dok nisu došli do verzije broj 40.
Tek četrdeseti pokušaj dao je formulu kakvu su tražili.
Tako je nastalo ime:
Water Displacement – 40th formula.
Odnosno – WD-40.
GODINAMA GA KORISTITE, A MOŽDA NIKADA NISTE RAZMIŠLJALI O IMENU
Upravo je to razlog zbog kojeg priča o nazivu WD-40 toliko često ponovo postaje viralna na društvenim mrežama.
Proizvod je toliko uobičajen da većina ljudi naziv jednostavno prihvata kao ime brenda.
Malo ko se zapravo zapita zašto se zove baš tako.
A iza nekoliko znakova na limenci krije se cijela istorija razvoja proizvoda.
NIJE NAPRAVLJEN ZBOG ŠARKI I ZAHRĐALIH VIJAKA
Danas će većina ljudi WD-40 povezati sa garažom.
Šarka škripi?
WD-40.
Vijak ne može da se odvrne?
WD-40.
Brava zapinje?
Opet WD-40.
Međutim, prvobitna namjena proizvoda bila je znatno ozbiljnija.
Formula je razvijana kako bi pomogla u zaštiti metalnih površina od vlage i korozije, a jedna od poznatih ranih primjena bila je povezana sa američkim raketnim programom Atlas.
Drugim riječima, proizvod koji danas držimo između odvijača, ključeva i rezervnih dijelova imao je svoje početke u potpuno drugačijem okruženju.
OD RAKETA DO GARAŽE
Kada se pokazalo da formula funkcioniše, postalo je jasno da njena primjena nije ograničena samo na industriju.
Radnici su počeli pronalaziti druge načine za njeno korištenje.
S vremenom je proizvod stigao do radionica, automobila, poljoprivrednih mašina, alata i na kraju – običnih domaćinstava.
Šira komercijalna prodaja počela je krajem pedesetih godina, a WD-40 je tokom narednih decenija postao jedan od najprepoznatljivijih proizvoda svoje vrste.
JOŠ JEDNA ZANIMLJIVOST: FORMULA SE ČUVA KAO TAJNA
Priča postaje još zanimljivija kada se dođe do samog sastava proizvoda.
Originalna formula WD-40 poznata je po tome što se čuva kao poslovna tajna.
Upravo zbog toga godinama kruže različite teorije o tome šta se tačno nalazi unutra.
Jedna od popularnih urbanih legendi čak tvrdi da WD-40 sadrži riblje ulje.
Ta tvrdnja se godinama ponavlja po internetu, ali ne predstavlja potvrđeno objašnjenje formule.
Tačan recept ostaje dio poslovne tajne kompanije.
ZATO GA LJUDI KORISTE ZA GOTOVO SVE
Tokom desetljeća korisnici su WD-40 počeli koristiti za ogroman broj različitih stvari.
Najpoznatije primjene uključuju oslobađanje zahrđalih vijaka, zaštitu metalnih površina, uklanjanje vlage, pomoć kod zaglavljenih dijelova i čišćenje pojedinih tvrdokornih tragova.
Na internetu postoje čak i liste sa stotinama načina korištenja.
Ipak, nije svaka viralna „WD-40 fora“ automatski dobra ideja.
Kod plastike, gume, kože, lakiranih površina i osjetljivih materijala uvijek treba provjeriti preporuke proizvođača prije korištenja.
BROJ KOJI JE OSTAO VIŠE OD 70 GODINA
Najbolji dio cijele priče zapravo je koliko je naziv jednostavan.
Nema skrivene marketinške poruke.
Nema komplikovanog tehničkog koda.
WD = Water Displacement.
40 = četrdeseti pokušaj formule.
I upravo je naziv nastao tokom razvoja proizvoda ostao praktično nepromijenjen više od sedam decenija.
Danas tu oznaku prepoznaju ljudi širom svijeta.
Mnogi imaju barem jednu limenku u garaži, podrumu ili radionici.
Ali tek kada saznate šta naziv znači, ona mala oznaka „40“ više ne izgleda kao nasumičan broj.
A VI – JESTE LI OVO ZNALI?
WD-40 je najbolji dokaz da se iza potpuno običnog predmeta koji svakodnevno viđamo može kriti neočekivana priča.
Proizvod nastao radi zaštite metala od vlage prošao je put od industrijskih projekata do polica u milionima domaćinstava.
A njegovo ime i danas nosi uspomenu na proces kojim je nastao.
Četrdeset pokušaja bilo je potrebno da nastane formula koja će kasnije postati poznata širom svijeta.
Sljedeći put kada posegnete za plavo-žutom limenkom, barem ćete znati zašto na njoj piše baš – WD-40.
Politička scena u Srbiji ušla je u novo i veoma važno razdoblje nakon što je Aleksandar Vučić podnio ostavku na funkciju predsjednika Republike Srbije prije isteka svog drugog predsjedničkog mandata.
Nakon njegove ostavke, predsjedničke dužnosti privremeno je preuzela Ana Brnabić, jedna od najpoznatijih političkih figura u Srbiji posljednjih godina.
Brnabić je javnosti već dobro poznata kao nekadašnja predsjednica Vlade Srbije i predsjednica Narodne skupštine, a njen politički put sada je dobio još jedno veoma značajno poglavlje.
Ipak, važno je odmah naglasiti da Ana Brnabić nije izabrana za novu predsjednicu Srbije na predsjedničkim izborima. Ona predsjedničke dužnosti obavlja privremeno, do izbora novog predsjednika države.
Prema Ustavu Srbije, kada predsjedniku Republike prestane mandat prije vremena, predsjednik Narodne skupštine privremeno preuzima određene predsjedničke dužnosti. Ustav također propisuje da novi predsjednički izbori moraju biti održani najkasnije tri mjeseca od prestanka prethodnog mandata. Constitutional Court
Reuters je 27. septembra objavio da je Vučić podnio ostavku sedam mjeseci prije kraja svog drugog predsjedničkog mandata, čime su otvoreni prijevremeni predsjednički izbori. Ana Brnabić, kao dotadašnja predsjednica parlamenta, preuzima ulogu privremene predsjednice do izbora novog šefa države.
Vučićeva ostavka promijenila političku situaciju
Odluka Aleksandra Vučića da napusti predsjedničku funkciju nije došla u politički mirnom trenutku.
Srbija se nalazi pred prijevremenim parlamentarnim izborima zakazanim za 25. oktobar 2026. godine, a Vučić je najavio da će na tim izborima pokušati da se vrati na funkciju predsjednika Vlade Srbije.
Prema Reutersu, Vučić se povukao sa predsjedničke funkcije kako bi učestvovao na prijevremenim parlamentarnim izborima kao kandidat za premijera ispred Srpske napredne stranke i njenih saveznika. Reuters
Associated Press također navodi da je Vučić odlučio napustiti predsjedničku funkciju i kandidovati se za premijera, čime pokušava zadržati snažan politički uticaj nakon što mu Ustav ne dozvoljava treći uzastopni predsjednički mandat. AP News
Vučić je predsjednik Srbije bio od 2017. godine, a prije toga obavljao je i funkciju predsjednika Vlade.
Više od deset godina bio je centralna politička figura Srbije, pa njegova ostavka predstavlja jednu od najvećih promjena na političkoj sceni zemlje u posljednjih nekoliko godina.
Ana Brnabić sada privremeno obavlja predsjedničke dužnosti
Preuzimanjem predsjedničkih dužnosti Ana Brnabić formalno dolazi na sam vrh državne hijerarhije, ali samo privremeno.
To je veoma važna razlika.
Ona nije pobijedila na predsjedničkim izborima niti je dobila novi puni predsjednički mandat.
Njena trenutna uloga proizlazi iz ustavnog poretka Srbije.
Prema Ustavu Republike Srbije, ukoliko predsjedniku Republike prestane mandat prije isteka vremena na koje je izabran, predsjednik Narodne skupštine preuzima dio predsjedničkih ovlaštenja dok se ne izabere novi predsjednik.
Ustav propisuje da se novi predsjednički izbori moraju održati najkasnije tri mjeseca nakon nastanka takve situacije. Constitutional Court
Reuters navodi da će Brnabić predsjedničke dužnosti obavljati dok novi predsjednik ne bude izabran, a izborni proces mora biti završen u roku od 90 dana. Reuters
Sam Vučić je tokom obraćanja rekao da očekuje da prvi krug predsjedničkih izbora bude održan do kraja decembra.
To znači da Ana Brnabić može nekoliko mjeseci biti osoba koja formalno obavlja predsjedničke poslove Srbije, iako nema puni mandat izabranog predsjednika.
Ko je Ana Brnabić?
Ana Brnabić već gotovo deset godina pripada samom vrhu političkog života Srbije.
Na širu političku scenu dolazi tokom vlasti Aleksandra Vučića, a 2017. godine postaje predsjednica Vlade Srbije.
Njeno imenovanje tada je izazvalo veliku pažnju međunarodne javnosti.
Brnabić je postala prva žena na čelu Vlade Srbije, ali i prva otvoreno gej osoba koja je obavljala funkciju premijera u Srbiji.
Zbog toga je njeno imenovanje imalo veliki simbolički značaj i izvan same Srbije, posebno zato što se dogodilo u tradicionalno konzervativnom političkom i društvenom okruženju Balkana.
Tokom narednih godina ostala je jedan od najbližih političkih saradnika Aleksandra Vučića.
Na funkciji premijerke provela je više mandata, a zatim je prešla na mjesto predsjednice Narodne skupštine Srbije.
Upravo joj je funkcija predsjednice parlamenta omogućila da nakon Vučićeve ostavke preuzme privremeno obavljanje predsjedničkih dužnosti.
Od premijerke do predsjedničke funkcije
Politički put Ane Brnabić neobičan je i po tome što je u relativno kratkom periodu prošla kroz nekoliko najvažnijih državnih funkcija.
Prvo je bila ministrica državne uprave i lokalne samouprave, zatim predsjednica Vlade Srbije, potom predsjednica Narodne skupštine, a sada privremeno obavlja i predsjedničke dužnosti.
Takav razvoj događaja dodatno pokazuje koliko je Brnabić ostala važna unutar vladajuće političke strukture Srbije.
Njeni politički protivnici godinama je kritikuju zbog bliskosti s Vučićem i tvrde da ključne političke odluke nije donosila samostalno.
Sa druge strane, predstavnici vlasti ističu njen rad na digitalizaciji državne uprave, modernizaciji institucija i ekonomskim projektima.
Bez obzira na političke stavove prema njoj, činjenica je da je Brnabić tokom posljednjih godina postala jedna od najprepoznatljivijih političkih osoba iz Srbije.
Zašto je podatak da je otvoreno gej bio toliko važan?
Kada je Ana Brnabić 2017. godine imenovana za premijerku Srbije, veliki broj svjetskih medija upravo je njenu seksualnu orijentaciju izdvojio kao historijski važan detalj.
Razlog je bio jednostavan.
U velikom dijelu Balkana pitanja prava LGBT osoba i dalje izazivaju snažne političke i društvene podjele.
Dolazak otvoreno gej osobe na mjesto predsjednice Vlade zbog toga je predstavljao presedan.
Ipak, tokom njenog premijerskog mandata dio LGBT aktivista kritikovao je Brnabić tvrdeći da njen lični primjer nije doveo do dovoljno velikih institucionalnih promjena kada su u pitanju prava LGBT osoba.
Sa druge strane, njeni politički saveznici isticali su upravo činjenicu da Srbija ima otvoreno gej premijerku kao dokaz promjena u društvu.
Zbog toga je njena seksualna orijentacija godinama bila tema koja je imala i simboličku i političku dimenziju.
Danas, međutim, njen dolazak na mjesto privremene predsjednice prije svega treba posmatrati kroz ustavnu proceduru i aktuelnu političku situaciju u Srbiji.
Srbija pred dva važna izborna procesa
Situaciju dodatno komplikuje činjenica da Srbija sada praktično ulazi u dva velika izborna procesa.
Prijevremeni parlamentarni izbori zakazani su za 25. oktobar, dok će predsjednički izbori morati uslijediti najkasnije nekoliko mjeseci nakon Vučićeve ostavke. Reuters
Na parlamentarnim izborima očekuje se odmjeravanje snaga između vladajuće Srpske napredne stranke i više opozicionih blokova.
Posebnu pažnju privlače političke inicijative povezane sa studentskim protestima koji su tokom prethodnih godina postali jedan od najznačajnijih oblika protivljenja vlastima.
Reuters navodi da će se na izborima Vučićeva SNS i njeni saveznici suočiti, između ostalih, sa studentskim antikorupcijskim pokretom Students Win i opozicionim savezom European Serbia. Reuters
Rezultat tih izbora mogao bi značajno uticati na budući odnos političkih snaga u zemlji.
Protesti su obilježili posljednji dio Vučićevog mandata
Vučićeva ostavka dolazi nakon dugog perioda političkih tenzija i protesta.
Veliki protestni pokret razvio se nakon tragedije na željezničkoj stanici u Novom Sadu u novembru 2024. godine.
U urušavanju nadstrešnice poginulo je 16 ljudi.
Tragedija je izazvala veliko nezadovoljstvo javnosti, a protesti su se vremenom proširili na zahtjeve za većom političkom odgovornošću, transparentnošću i borbom protiv korupcije. Reuters
Studentski pokret postao je posebno vidljiv.
Protesti su organizovani u više gradova Srbije, a studenti su zahtijevali objavljivanje dokumentacije i utvrđivanje odgovornosti za tragediju.
Političke tenzije prenijele su se i u Narodnu skupštinu.
Još krajem 2024. godine došlo je do fizičkih sukoba među zastupnicima tokom rasprave u parlamentu, upravo u vrijeme kada je Ana Brnabić bila predsjednica Narodne skupštine. Reuters
Sve to stvorilo je političku atmosferu u kojoj su prijevremeni izbori postajali sve izgledniji.
Vučić želi povratak na mjesto premijera
Jedan od najvažnijih dijelova cijele priče jeste Vučićev politički plan nakon ostavke.
Njegovo povlačenje ne znači nužno i povlačenje iz politike.
Naprotiv.
Prema Reutersu i AP-u, Vučić planira učestvovati na prijevremenim parlamentarnim izborima i pokušati ponovo postati predsjednik Vlade Srbije. Reuters
Ako njegova politička opcija osvoji dovoljno glasova i uspije formirati parlamentarnu većinu, Vučić bi se tako nakon gotovo deset godina mogao vratiti na premijersku funkciju.
On je tu dužnost već obavljao od 2014. do 2017. godine.
Zbog toga predstojeći izbori neće predstavljati samo borbu za sastav parlamenta.
Oni će odlučivati i o tome kakvu će ulogu Vučić imati u političkom sistemu Srbije nakon završetka svog predsjedničkog mandata.
Šta predsjednik Srbije zapravo može raditi?
Funkcija predsjednika Srbije veoma je važna, ali Srbija je parlamentarna republika.
To znači da izvršnu vlast prvenstveno vodi Vlada.
Ustav navodi da predsjednik predstavlja Srbiju u zemlji i inostranstvu, proglašava zakone, predlaže mandatara za sastav Vlade nakon konsultacija sa parlamentarnim strankama, postavlja i opoziva ambasadore na prijedlog Vlade, prima akreditivna pisma stranih diplomata, daje pomilovanja i odlikovanja te obavlja druge ustavom propisane poslove.
Predsjednik je također, u skladu sa zakonom, vrhovni komandant Vojske Srbije. Constitutional Court
Vlada, s druge strane, vodi unutrašnju i vanjsku politiku i predstavlja nosioca izvršne vlasti. Constitutional Court
To je posebno važno u kontekstu Vučićeve želje da se vrati na mjesto premijera.
Premijerska funkcija u formalnom ustavnom smislu nosi veliki dio izvršne vlasti.
Hoće li Ana Brnabić ostati predsjednica?
Za sada nema osnova da se kaže da će Brnabić trajno ostati na toj funkciji.
Ona je privremena predsjednica.
Novi predsjednik mora biti izabran na izborima.
Reuters navodi da nekoliko glavnih političkih blokova u trenutku Vučićeve ostavke još nije objavilo svoje predsjedničke kandidate. Reuters
Zbog toga je trenutno prerano govoriti ko će biti sljedeći trajno izabrani predsjednik Srbije.
Brnabić bi teoretski mogla biti kandidat ukoliko je neka politička opcija predloži, ali takvu kandidaturu ne treba pretpostavljati bez zvanične potvrde.
Za sada je njena uloga jasno određena: obavljanje predsjedničkih poslova do završetka izbornog procesa.
Kakvu ulogu će Brnabić imati u narednim mjesecima?
U narednom periodu njena pozicija mogla bi biti posebno značajna zbog nekoliko razloga.
Prije svega, zemlja ulazi u period parlamentarnih i predsjedničkih izbora.
Istovremeno, političke podjele u društvu ostaju veoma izražene.
Tu su i kontinuirani protesti, zahtjevi opozicije za institucionalnim promjenama, kao i pitanja odnosa Srbije sa Evropskom unijom, Rusijom, Kinom i Sjedinjenim Američkim Državama.
Kao osoba koja privremeno obavlja predsjedničku funkciju, Brnabić će morati obavljati institucionalne obaveze koje pripadaju predsjedniku sve dok novi predsjednik ne stupi na dužnost.
Međutim, njen mandat neće biti jednak punom petogodišnjem mandatu predsjednika izabranog neposredno od građana.
Politička karijera koja je stalno bila povezana s Vučićem
Gotovo cijeli politički uspon Ane Brnabić vezan je za period političke dominacije Aleksandra Vučića.
Vučić ju je predložio za predsjednicu Vlade nakon što je 2017. godine prešao sa premijerske na predsjedničku funkciju.
Brnabić je zatim više godina vodila Vladu.
Nakon promjene sastava vlasti prešla je u Narodnu skupštinu, gdje je postala predsjednica parlamenta.
Sada se, nakon Vučićeve ostavke, ponovo nalazi na funkciji koja je direktno vezana za njegovu političku odluku.
Zbog toga će njen privremeni predsjednički mandat gotovo sigurno biti posmatran i kroz pitanje budućnosti političkog sistema koji je tokom prethodne decenije bio snažno obilježen Vučićevim uticajem.
Srbija ulazi u veoma neizvjestan politički period
Predstojeći mjeseci mogli bi biti među politički najvažnijim u Srbiji u posljednjih nekoliko godina.
Zemlja će prvo birati novi saziv parlamenta.
Nakon toga slijedi izbor novog predsjednika Republike.
Istovremeno, Vučić pokušava napraviti politički prelazak sa predsjedničke na premijersku funkciju.
Opozicija i studentski pokreti pokušavaju iskoristiti izbore kao priliku za promjenu odnosa snaga.
Sve to se događa u društvu koje je posljednje dvije godine obilježeno protestima, političkim tenzijama i snažnim raspravama o korupciji, institucijama i odgovornosti vlasti.
U centru tog prijelaznog perioda sada se nalazi Ana Brnabić.
Od historijskog imenovanja 2017. do privremene predsjedničke funkcije
Kada je prije gotovo deset godina postala premijerka, Brnabić je ušla u historiju Srbije.
Bila je prva žena na toj funkciji i prva otvoreno gej premijerka zemlje.
Danas se njena politička karijera ponovo nalazi u centru regionalne pažnje.
Ovoga puta razlog je činjenica da nakon ostavke Aleksandra Vučića privremeno obavlja predsjedničke dužnosti.
Ipak, razliku između privremenog obavljanja funkcije i punog predsjedničkog mandata važno je jasno naglasiti.
Ana Brnabić trenutno jeste na čelu države u ustavnom smislu privremenog obavljanja predsjedničkih poslova, ali nije izabrana za predsjednicu Srbije na petogodišnji mandat.
Novi predsjednik mora biti izabran na izborima koji će, prema Ustavu i informacijama koje su objavili međunarodni mediji, biti održani najkasnije u roku od tri mjeseca nakon Vučićeve ostavke. Constitutional Court
Do tada će Brnabić biti jedna od ključnih osoba u političkom sistemu Srbije.
A ono što slijedi nakon toga zavisit će od rezultata parlamentarnih izbora, izbora novog predsjednika i političkih odluka koje će uslijediti nakon jednog od najznačajnijih preokreta na srbijanskoj političkoj sceni posljednjih godina.
Jedno je sigurno: ostavkom Aleksandra Vučića završeno je jedno poglavlje njegovog predsjedničkog mandata, ali borba za političku moć u Srbiji tek ulazi u novu fazu.
Mislili ste da ste na internetu već vidjeli sve? Vjerovatno niste. Društvenim mrežama posljednjih dana širi se priča toliko neobična da mnogi prvo provjeravaju da li su dobro pročitali naslov, a zatim se vraćaju još jednom da budu sigurni da ih oči ne varaju.
U središtu priče nalazi se navodni sveštenik iz Hrvatske i metoda koju bi bilo veoma teško pronaći u bilo kojem medicinskom priručniku. Prema ovoj satiričnoj priči, on tvrdi da ljudima pomaže kod različitih tegoba tako što im, jednostavno rečeno, ispusti vjetar iznad glave.
Da. Upravo ono što ste pomislili.
I dok bi većina ljudi na tom mjestu vjerovatno zatvorila tekst i nastavila dalje, detalji navodnog tretmana čine priču još apsurdnijom.
Sve navodno počinje sasvim ozbiljno. Osoba ulazi u prostoriju, razgovara sa sveštenikom o problemima koji je muče i zatim se priprema za tretman. Nema skupih uređaja, nema komplikovanih aparata, nema injekcija niti recepata.
Umjesto toga, prema priči, čovjek legne na pod.
Slijedi molitva.
Zatim nekoliko trenutaka tišine.
A onda dolazi trenutak zbog kojeg je cijela priča navodno postala viralna.
Sve izgleda ozbiljno sve dok ne dođe posljednji dio tretmana
Prema izmišljenoj verziji događaja koja kruži internetom, sveštenik bi nakon molitve stao iznad osobe koja leži, koncentrisao se i obavio ono što njegovi šaljivi “sljedbenici” nazivaju završnim dijelom terapije.
Drugim riječima, pustio bi vjetar.
I to navodno direktno iznad glave osobe koja je došla po pomoć.
Najbizarniji dio priče nije čak ni sama metoda, nego navodna objašnjenja zbog čega bi ona trebala djelovati.
Prema satiričnoj priči, sveštenik navodno tvrdi da nije riječ samo o običnom ispuštanju vjetra, nego o svojevrsnom spoju molitve, vjere i “oslobađanja negativne energije”.
Naravno, medicina za takvu teoriju nema nikakvu osnovu, ali internet nije dugo čekao da od cijele priče napravi spektakl.
Jedni su se odmah zapitali ko je bio prvi čovjek koji je pristao da legne na pod i kaže: “Dobro, pokušajmo.”
Drugi su imali mnogo praktičnije pitanje.
Da li se tokom tretmana smije zatvoriti nos?
Navodno pomaže kod svega, od glavobolje do nesanice
Kao da sama metoda nije bila dovoljno neobična, priča postaje još apsurdnija kada se dođe do spiska problema kod kojih bi ova “terapija” navodno trebala pomoći.
U viralnoj satiričnoj verziji navode se glavobolja, migrena, išijas, nesanica, napetost, nervoza, bolovi u leđima i brojne druge tegobe.
Neki korisnici društvenih mreža otišli su korak dalje pa su dodali i vlastite “indikacije”.
Ako vas boli glava, terapija.
Ako ne možete spavati, terapija.
Ako vas bole leđa, terapija.
Ako vas nervira komšija, vjerovatno opet terapija.
A ako nakon svega toga više ne osjećate ništa, jedan korisnik je zaključio da ste “ili izliječeni ili ste jednostavno pobjegli dovoljno daleko”.
Upravo su komentari ljudi učinili cijelu priču mnogo popularnijom nego što bi iko mogao očekivati.
Jedno pravilo izazvalo je najviše smijeha
Prema priči, osoba bi tokom tretmana navodno trebala ostati potpuno mirna.
Ali tu dolazimo do jednog veoma važnog detalja.
Navodno treba i duboko disati.
Upravo je ta tvrdnja izazvala lavinu reakcija.
“Tu bih ipak povukao granicu između vjere i povjerenja”, napisao bi vjerovatno svaki razuman čovjek.
Drugi su se šalili da je duboko disanje u tom trenutku “najveći test vjere koji je iko mogao osmisliti”.
Neki su predlagali da bi prije samog tretmana trebalo potpisati izjavu da je pacijent upoznat sa svim mogućim posljedicama, uključujući potrebu za otvaranjem prozora.
Jedan od najčešćih komentara u ovakvim šalama bio bi jednostavan:
“Može molitva, može blagoslov, ali disanje ćemo preskočiti.”
Internet je odmah dobio nove nazive za “terapiju”
Kada društvene mreže dobiju ovakav materijal, kreativnosti obično ne nedostaje.
Tako su korisnici počeli izmišljati nazive za navodni postupak.
Jedni su ga nazivali “svetim propuhom”.
Drugi “duhovnom aromaterapijom”.
Treći su otišli još dalje i predložili naziv “vazdušni blagoslov”.
Pojavio se i izraz “prirodna terapija bez konzervansa”, dok su se neki našalili da se radi o jedinoj terapiji nakon koje ljudi dobrovoljno traže da borave na svježem vazduhu.
Posebno su popularne bile šale na račun čekanja u redu.
“Došao sam zbog migrene, sada imam samo jedan problem, ali je potpuno drugačiji”, glasio bi tipičan komentar.
Drugi bi dodao:
“Glavobolja mi nije prošla, ali više ne razmišljam o njoj.”
I upravo tu leži razlog zbog kojeg ovakve apsurdne priče često postaju viralne. Što je situacija nevjerovatnija, to ljudi imaju veću potrebu da je podijele sa prijateljima.
Navodno se pred crkvom počeo stvarati red
Kako priča postaje sve apsurdnija, tako se pojavljuje i tvrdnja da bi interesovanje za tretman navodno moglo biti ogromno.
U satiričnoj verziji događaja zamišljeni vjernici dolaze iz različitih mjesta, čekaju svoj red i raspituju se kada mogu dobiti termin.
Jedni dolaze iz radoznalosti.
Drugi zato što su već probali “sve ostalo”.
Treći vjerovatno samo žele kasnije prijateljima reći da su prisustvovali nečemu što niko neće vjerovati bez fotografije.
Prema izmišljenim svjedočenjima, neki ljudi bi nakon tretmana navodno rekli da se osjećaju “lakše”.
Naravno, internet je odmah primijetio da možda nije pacijent taj koji se osjeća lakše.
Drugi bi tvrdili da nakon tretmana osjećaju neobičnu potrebu da izađu napolje i udahnu svjež vazduh.
“Godinama nisam toliko cijenio otvoren prozor”, glasila bi jedna od šala.
“Došao sam zbog nesanice. Sad spavam pored otvorenog prozora i osjećam se odlično”, dodao bi drugi.
Najteže je, navodno, ostati ozbiljan
Zamislite situaciju.
Ulazite u prostoriju.
Sve je tiho.
Gore svijeće.
Čuje se molitva.
Atmosfera je potpuno ozbiljna.
Legnete na pod jer vam je rečeno da se opustite.
Sveštenik vam kaže da zatvorite oči.
A zatim vam kaže da duboko udahnete.
U tom trenutku, vjerovatno, svaki instinkt koji čovjek ima počeo bi govoriti potpuno suprotno.
Prema satiričnoj priči, upravo je sposobnost da ostanete mirni ključ cijelog postupka.
Nije poznato da li se smijanje računa kao prekid terapije.
Nije poznato ni šta se događa ako pacijent ustane i ode prije završetka.
Ali internet je i za to imao odgovor.
“Terapija djeluje odmah. Pogledajte samo koliko brzo čovjek ustane.”
A šta ako terapija ne uspije iz prvog pokušaja?
Svaka ozbiljna metoda ima neki plan u slučaju da prvi tretman ne uspije.
Internet je zato veoma brzo postavio pitanje da li postoji drugi termin.
Šaljivi odgovori nisu izostali.
Neki su predložili da bi intenzitet tretmana trebalo prilagoditi tegobi.
Za običnu glavobolju jedan tretman.
Za migrenu dva.
Za hroničnu nesanicu posebna terapija.
A za osobu koja još uvijek nije shvatila da je vrijeme da napusti prostoriju, vjerovatno produženi tretman.
Naravno, sve su to samo šale koje pokazuju koliko brzo jedna potpuno izmišljena i apsurdna ideja može dobiti vlastiti život na internetu.
Dovoljna je jedna neobična tvrdnja, nekoliko fotografija i nekoliko kreativnih komentara da ljudi počnu dijeliti priču kao da je riječ o događaju koji se upravo odigrao pred njima.
Neki su ipak postavili logično pitanje
Ako navodna terapija zaista zavisi od osobe koja je izvodi, šta se događa ako sveštenik tog dana jednostavno nije spreman?
Postoji li raspored?
Mora li se unaprijed pripremiti?
Može li pacijent dobiti novi termin?
Internet je, naravno, odgovorio i na to.
“Termin zavisi od dnevnog menija.”
Još jedan komentar glasio bi:
“Grah četvrtkom, terapije petkom.”
Neko bi vjerovatno predložio i posebnu dijetu kako bi se povećala “efikasnost tretmana”, dok bi drugi upozorili da bi takva praksa mogla dovesti do prevelikog broja termina u jednom danu.
A upravo je ovaj tip humora razlog zbog kojeg ljudi nastavljaju čitati.
Svaki novi detalj zvuči kao da priča više ne može postati čudnija.
A onda postane.
Ljudi koji bi završili tretman imali bi samo jednu želju
Prema šaljivim komentarima, ljudi koji bi prošli kroz ovakav tretman navodno ne bi nakon izlaska prvo pitali da li su izliječeni.
Prvo pitanje bilo bi:
“Gdje je najbliži prozor?”
Drugo:
“Možemo li otvoriti i vrata?”
Treće vjerovatno više ne bi bilo potrebno.
Neki korisnici su se šalili da bi ovakav tretman mogao imati neočekivano pozitivan efekat na životne navike.
Ljudi bi više vremena provodili napolju.
Češće bi provjetravali prostorije.
Počeli bi cijeniti parkove, šume i planine.
Možda bi čak manje vremena provodili pred ekranima.
Ako ništa drugo, terapija bi barem mogla biti najbrži način da nekoga nagovorite da izađe na svjež vazduh.
Ipak, jedna stvar mora biti potpuno jasna
Bez obzira koliko priča zvuči smiješno, ispuštanje vjetra iznad nečije glave nema medicinski dokazano djelovanje protiv migrene, išijasa, nesanice, bolova ili bilo koje druge bolesti.
Kod stvarnih zdravstvenih problema treba se obratiti ljekaru ili drugom kvalifikovanom zdravstvenom radniku.
Ova priča je satira i upravo je pretjerivanje njen glavni humoristični element.
Problem nastaje kada se satirične priče na internetu odvoje od svog originalnog konteksta. Neko vidi fotografiju, pročita samo naslov i podijeli sadržaj bez provjere. Nekoliko stotina dijeljenja kasnije, potpuno izmišljena priča počne izgledati kao prava vijest.
Zbog toga je važno razlikovati humor od stvarnog događaja, koliko god naslov bio uvjerljiv.
A internet će, naravno, pamtiti samo jednu stvar
Možete napisati deset pasusa objašnjenja.
Možete navesti da je riječ o satiri.
Možete objasniti kako nastaju viralne priče.
Ali budimo realni.
Većina ljudi će nakon ovog teksta zapamtiti samo sliku čovjeka koji leži na podu dok iznad njega stoji sveštenik.
I vjerovatno će sljedeći put kada neko spomene “alternativnu terapiju” prvo pomisliti upravo na ovu priču.
Možda je zato najbolji komentar cijele situacije onaj najjednostavniji.
Vjera, kaže poznata izreka, može pomjeriti planine.
Ali prema ovoj potpuno izmišljenoj priči, jedna dovoljno neobična terapija može mnogo brže pomjeriti čovjeka prema najbližem izlazu.
A ako ništa drugo, poslije takvog iskustva vjerovatno ćete početi mnogo više cijeniti tri stvari koje obično uzimamo zdravo za gotovo.
Veliki američki i izraelski napadi na Iran trenutno su zaustavljeni, ali to ne znači da je rat završen. Iako posljednjih dana nema masovnog bombardovanja iranske teritorije, sukob se nastavlja kroz pomorsku blokadu, napade na trgovačke brodove, djelovanje iranskih saveznika i međusobne prijetnje novom eskalacijom.
Iran i Sjedinjene Američke Države još nisu postigli trajni mirovni sporazum. Iranski zvaničnici odbacuju tvrdnje da se pregovara o produženju ranijeg primirja, navodeći da je prethodni dogovor propao nakon međusobnih optužbi za njegovo kršenje. Posredni razgovori preko Pakistana i Katara navodno se nastavljaju, ali zasad nema konkretnog napretka.
Rat se preselio na more
Jedno od glavnih žarišta ostaje Hormuški moreuz, kojim u normalnim okolnostima prolazi veliki dio svjetske trgovine naftom. Plovidba je značajno smanjena, a američke snage nastavljaju provoditi blokadu iranskih luka.
Američka vojska je 11. augusta u Omanskom zaljevu pogodila i onesposobila teretni brod za koji tvrdi da je pokušao probiti blokadu. Bio je to još jedan u nizu američkih pomorskih napada od početka blokade.
Istovremeno, Huti iz Jemena, koje podržava Iran, nastavili su napade na brodove u Crvenom moru. U posljednjem napadu na teretni brod u blizini moreuza Bab el-Mandeb poginuli su članovi posade i spasioci, dok je više osoba povrijeđeno.
Zbog napada i ograničene plovidbe, promet kroz Hormuški moreuz i Crveno more pao je za više od polovine na pojedinim rutama. Posljedice sukoba zato više ne osjećaju samo države Bliskog istoka. Smanjene isporuke nafte i otežan transport već utječu na cijene goriva, proizvodnju i međunarodnu trgovinu.
Prijetnje novim napadima
Iran je upozorio zaljevske države da bi mogao napasti njihovu energetsku infrastrukturu ukoliko SAD ponovo pokrene masovno bombardovanje iranske teritorije. Posebno su ugrožene države koje na svojoj teritoriji imaju američke vojne baze ili pružaju logističku podršku američkim snagama.
Američki predsjednik Donald Trump tvrdi da Washington trenutno daje prednost ekonomskom pritisku, sankcijama i blokadi. Ipak, istovremeno otvoreno spominje mogućnost mnogo snažnijeg vojnog udara ako Iran ne prihvati američke uslove.
Ni Izrael nije odustao od mogućnosti novih napada. Iako trenutno ne izvodi svakodnevne velike operacije unutar Irana, izraelska vojska nastavlja djelovati protiv Hezbollaha u Libanu i drugih grupa povezanih s Teheranom.
Primirje postoji samo na papiru
Trenutno stanje najpreciznije se može opisati kao privremena pauza u direktnom bombardovanju, a ne kao mir. Nijedna strana nije odustala od svojih zahtjeva, vojnih operacija niti mogućnosti novih napada.
Američka blokada ostaje aktivna, Iran zadržava kontrolu nad dijelom pomorskih ruta, Huti napadaju brodove u Crvenom moru, a sukobi povezani s Iranom nastavljaju se i u Libanu.
Dok ne bude postignut sporazum o iranskom nuklearnom programu, sankcijama i slobodnoj plovidbi kroz Hormuški moreuz, mogućnost nove velike eskalacije ostaje visoka.
Masovno bombardovanje Irana trenutno je zaustavljeno. Rat, međutim, nije.
Potpredsjednik Vlade Srbije i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić izjavio je povodom obilježavanja Dana policije da je cilj da policija bude simbol sigurnosti građana, ali i poručio da MUP danas postiže rezultate kakvi nisu viđeni decenijama.
„Radimo najbolje u posljednjih 35 godina“, poručio je Dačić, navodeći podatke koji su izazvali veliku pažnju javnosti.
Prema njegovim riječima, broj krađa vozila drastično je smanjen – sa čak 7.000 godišnje na oko 600, dok je broj ubistava pao sa 215 u 2015. godini na približno 60 prošle godine. Također je naveo da je policija u posljednje dvije i po godine zaplijenila čak 18 tona različitih vrsta droge.
Povodom 215 godina postojanja Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, danas će biti organizovan veliki tehnički prikaz opreme i jedinica policije, gdje će građani imati priliku izbliza vidjeti helikoptere, borbena vozila, specijalne jedinice i drugu opremu kojom raspolaže MUP Srbije.
„Otvoreno je za sve građane. Želimo da Dan policije bude simbol sigurnosti i povjerenja“, rekao je Dačić gostujući na RTS-u.
Ministar je podsjetio da se Dan policije obilježava u znak sjećanja na događaj kod Čukur česme iz 1862. godine, kada je ubistvo srpskog dječaka Save Petkovića izazvalo sukobe između srpske policije i turskih snaga, što je kasnije doprinijelo povlačenju Turaka iz srpskih gradova.
Govoreći o bezbjednosnoj situaciji i protestima, Dačić je naveo da je tokom prošle godine povrijeđeno više od 300 policajaca, uglavnom tokom neprijavljenih skupova.
„Svaki policajac ima porodicu. Srbiji je potreban građanski mir, a ne građanski rat“, upozorio je ministar.
Posebno je naglasio da u policiji neće biti zaštićenih pojedinaca, otkrivši da je tokom prošle godine procesuirano čak 210 policijskih službenika, među kojima je petina bila na rukovodećim pozicijama.
„Kada pojedinac uprlja policijsku značku, baca ogromnu ljagu na hiljade poštenih policajaca“, rekao je Dačić.
Nakon prethodnih kontroverzi i poziva na bojkot njegovih nastupa, ime Jakova Jozinovića ponovo je u centru pažnje regionalne javnosti. Ovoga puta razlog su tvrdnje načelnika slovenske općine Radenci, Romana Leljaka, koji je govorio o navodno propalim pregovorima za koncert mladog pjevača.
Leljak tvrdi da je menadžment pjevača za nastup tražio čak 35.000 eura, ali i da se javno objavi kako je koncert održan besplatno. Prema njegovim riječima, takav zahtjev nije želio prihvatiti.
Jakov Jozinovic
“35.000 eura je ogroman novac za jednog mladog izvođača, ali još više me iznenadio zahtjev da se objavi kako nastupa besplatno”, izjavio je Leljak u jednom podcastu.
Dodao je kako nije želio, kako kaže, “lagati građane”, te da je zbog toga odlučio odustati od organizacije nastupa.
S druge strane, menadžerica Jakova Jozinovića, Mia Milovčić, oštro je demantovala ove navode. Poručila je da su informacije netačne i da će, ukoliko se nastavi širenje neistina, biti primorani poduzeti pravne korake.
Cijela situacija izazvala je lavinu komentara na društvenim mrežama, gdje su mišljenja javnosti podijeljena. Dok jedni smatraju da popularni izvođači imaju pravo tražiti visoke honorare, drugi kritikuju navodne zahtjeve koji su isplivali u javnost.
Podsjetimo, Jozinović je i ranije bio tema brojnih rasprava zbog svojih nastupa i reakcija dijela javnosti, a čini se da kontroverze oko mladog pjevača ne prestaju ni ovog puta.
Dok mnogi građani jedva sastavljaju kraj s krajem, poznata pjevačica Svetlana Ceca Ražnatović za samo dva sata nastupa ugovorila je honorar od čak 75.000...
Može. Napravio bih ga kao duži portal-ski članak od 2.000+ riječi, ali bez razvlačenja praznim rečenicama i bez izmišljanja statistika tipa “90% vozača griješi”.
VOZAČI...
